„Univerzitet u Beogradu pao je na Šangajskoj listi i sada se nalazi između 500. i 600. mesta na svetu. Vlast je odmah požurila da krivicu svali na studente, profesore i blokade“, saopštili su Studenti u blokadi.
„Ali pravo pitanje je: ko je godinama stvarao uslove u kojima naši naučnici rade?
Ukupna izdvajanja za istraživački rad i razvoj u Srbiji iznose oko 0,94% BDP-a, dok je prosek u evropskim državama više nego dvostruko veći, oko 2,2% BDP-a. U Srbiji se, po istraživaču, u istraživanje i razvoj ulaže oko 44.000 evra godišnje, dok je evropski prosek oko 188.000 evra.
A onda je Vlada 2025. univerzitetskim profesorima dodatno smanjila vreme za nauku: umesto 20 sati nastave i 20 sati naučnoistraživačkog rada, propisano je 35 sati nastave i svega 5 sati za istraživanje.
To je posebno važno jer je Šangajska lista pre svega rangiranje naučnog učinka univerziteta. Dakle, da li se za četiri puta manje vremena za nauku očekuju isti ili bolji rezultati?
Ni finansiranje projekata ne funkcioniše kako bi trebalo. Iako je konkurs IDEJE 2024 Fonda za nauku zatvoren još u februaru 2025, ni u avgustu 2026. evaluacija nije završena. Više od godinu dana istraživači čekaju ishod jednog od najvažnijih konkursa za finansiranje naučnih projekata.
Tu su i SPIRI i manja finansijska autonomija univerziteta, kao i nedovoljna sredstva i ulaganja u opremu bez koje je ozbiljan savremeni naučni rad gotovo nemoguć.
Ne može država godinama da štedi upravo na onome od čega zavisi kvalitet univerziteta, a onda da se, kada stignu posledice takve politike, pravi iznenađena i krivicu prebacuje na akademsku zajednicu.
Pravo pitanje nije zašto je UB pao. Pravo pitanje je kako je, uprkos svemu, i dalje među 600 najboljih univerziteta na svetu“, dodaje se u saopštenju.
