Put svile nije bio jedan put, već mreža kopnenih i pomorskih trgovačkih pravaca koji su povezivali Kinu sa Centralnom Azijom, Bliskim istokom i Evropom.
Njegov razvoj počinje u 2. veku pre nove ere, za vreme kineske dinastije Han. Naziv „Put svile“ nastao je mnogo kasnije, u 19. veku, jer je svila bila jedna od najvrednijih roba koja je stizala iz Kine.
Pored svile, trgovalo se porcelanom, začinima, papirom, dragim kamenjem, konjima, staklom i plemenitim metalima. Međutim, još važnija od robe bila je razmena znanja i ideja. Tim putevima širili su se budizam, islam i hrišćanstvo, ali i naučna dostignuća, tehnologije i umetnički uticaji.
Put svile imao je veliki značaj sve do 15. veka, kada evropske pomorske sile pronalaze nove trgovačke puteve morem, čime njegov značaj postepeno opada.
