Svetih deset mučenika na Kritu spadaju među najpoštovanije ranohrišćanske stradalnike sa prostora istočnog Mediterana. Njihovo stradanje vezuje se za vreme cara Decija (249–251), jednog od najžešćih progonitelja hrišćana u Rimskom carstvu.
Imena svetih mučenika
Predanje Crkve sačuvalo je njihova imena:
Teodul, Saturnin, Evpor, Gelasije, Evnikijan, Zotik, Pompije, Agatop, Vasilid i Evarest.
Svi su bili ugledni hrišćani na Kritu – neki sveštenici, neki ugledni građani – ali ih je spajala ista vera i ista spremnost na stradanje.
Istorijski kontekst
U vreme cara Decija izdat je ukaz da svi stanovnici Carstva moraju prineti žrtvu rimskim bogovima i carskom kultu. Hrišćani koji su to odbili smatrani su neprijateljima države. Na Kritu je sprovođenje tog ukaza bilo naročito surovo.
Desetorica su javno ispovedili da su hrišćani i da se ne klanjaju idolima, već jednom Bogu i Hristu raspetom i vaskrslom. Zbog toga su izvedeni pred sud, mučeni i na kraju pogubljeni.
Mučeništvo
Žitija opisuju njihovo stradanje kao dugotrajno i teško:
- izlagani su batinama,
- tamnici,
- gladovanju,
- javnom poniženju.
Ipak, nijedan se nije odrekao vere. Njihova postojanost ostavila je snažan utisak čak i na pagane, a predanje beleži da su neki svedoci njihovog stradanja kasnije primili hrišćanstvo.
Na kraju su posečeni mačem, primivši mučenički venac.
Foto:ilustracja/pixabay
