Marko Murat je rođen 30. decembra 1864. godine u Šipanskoj Luci, malom mestu pored Dubrovnika, tada u okviru Kraljevine Dalmacije Austro‑Ugarske. Poticao je iz katoličke porodice u kojoj je brat Andro kasnije postao svećenik, a uticaj njegovog ujaka dum Vice Palunka pomogao mu je u prvom susretu sa umetnošću.
1883–1886. – Rani put ka umetnosti
Nakon osnovnog obrazovanja u Dubrovniku, Murat je upisao sveučilišno bogoslovno sjemenište u Zadru gdje je paralelno ponešto učio crtanje u ateljeu franjevca slikara Josipa Rosija. Njegov crtež poslan zagrebačkom listu Vijenac 1886. godine privukao je pažnju mecene barona Luja Vranyczanyja, koji mu je obezbedio stipendiju za dalje umetničko školovanje.
1886–1893. – Studije u Minhenu
Godine 1886. Murat odlazi na Akademiju likovnih umetnosti u Minhenu, gde se školuje sedam godina pod profesorima kao što su Karl Raupp, Ludwig Herterich i drugi. Tu stiče zavidnu tehničku i stilsku izobrazbu koja će kasnije definisati njegov kasniji umetnički izraz. U Minhenu učestvuje i na izložbama i već 1893. izlaže Palm Sunday in Dubrovnik u Glaspalastu.
1893–1894. – Prve profesionalne prilike
Po završetku studija Murat putuje po Rimu i Parizu, ali se naredne godine već useljava u Beograd, gde će svoje znanje prenositi mladim generacijama.
- – Beograd i pedagoški rad
U Beogradu Murat počinje raditi kao profesor crtanja i lepog pisanja u Trećoj beogradskoj gimnaziji (od 9. januara 1894. prema nekim izvorima) i ubrzo postaje centralna figura beogradske umetničke scene.
- – Svetska izložba u Parizu
Jedan od najznačajnijih trenutaka Muratove karijere desio se na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine, gde predstavlja veliku istorijsku kompoziciju Ulazak cara Dušana u Dubrovnik i dobija bronzanu plaketu. Ovo delo mu donosi i priznanje i veći ugled u umetničkim krugovima.
1905–1906. – Škola umetnosti
Murat je jedan od osnivača Umetničko‑zanatske škole u Beogradu, preteče današnje Akademije likovnih umetnosti. U tom periodu (1904–1906) predaje i crtanje princu Aleksandru Karađorđeviću.
- – Izložba u Rimu
Njegovi radovi izlažu se i na međunarodnoj umetničkoj sceni, uključujući i Umetničku izložbu u Rimu 1911. godine.
1914–1916. – Veliki rat i zatvor
Na početku Prvog svetskog rata Murat se zatekao u Dubrovniku i bio je uhapšen od strane austrougarskih vlasti zbog svojih jugoslovenskih ubeđenja. Zadržan je u pritvoru u Mađarskoj do maja 1916.
1919–1932. – Konzervatorski rad u Dubrovniku
Nakon rata vraća se u svoj rodni grad, gde od 1919. do 1932. vodi brigu o zaštiti umetničke i arhitektonske baštine kao glavni konzervator. U ovom periodu značajno doprinosi očuvanju kulturnih spomenika Dubrovnika.
- februar 1920. – Član Srpske akademije
Marko Murat postaje počasni član Srpske kraljevske akademije nauka i umetnosti, a dve decenije kasnije, 16. februara 1940, redovni član te iste akademije.
1922–1930. – Niz priznanja
Tokom 1920‑ih i 1930‑ih dobija više državnih ordena, uključujući Orden Belog orla (1922), Orden Svetog Save (1924), i Orden Jugoslovenske krune (1930), priznanja za njegov dugogodišnji doprinos umetnosti i kulturi.
- mart 1941. – Akademski govor
Prilikom predavanja u Srpskoj akademiji Murat je održao govor „O slikarstvu u Dubrovniku“, koji ostaje zabeležen kao važan umetnički i kulturni trenutak neposredno pre početka Drugog svetskog rata.
- oktobar 1944. – Smrt
Marko Murat umire 14. oktobra 1944. godine u Dubrovniku, ostavivši iza sebe dubok trag kao jedan od najznačajnijih likovnih umetnika srpske i jugoslovenske umetničke scene prelaza iz 19. u 20. vek.
Marko Murat je, kroz više od pola veka umetničkog delovanja, bio učitelj, slikar, pedagog i konzervator čije su slike – naročito istorijske kompozicije – deo kulturnog nasleđa Srbije i regiona. Njegova pozicija između tradicionalnog akademizma i novih senzibiliteta impresionizma učinila ga je mostom između epoha i uticajnim učiteljem generacijama umetnika koje su dolazile posle njega.
