Postoji trenutak u životu kada shvatiš da ne moraš da se opravdavaš ni pred kim.
Da tvoje odluke, tvoji izbori i tvoje granice ne traže potvrdu spolja.
Ja sam stigla do tog trenutka – i osećam neku čudnu slobodu.
Prestala sam da objašnjavam zašto ne želim da idem na neki događaj.
Ranije bih smišljala izgovore, da ne bih izgledala čudno ili nepristojno. Sada jednostavno kažem: “Ne, hvala. Danas mi to ne prija.”
I gotovo. I niko nije iznenađen. Osim mene, prvih nekoliko puta, jer mi je glas još uvek šaptao: „Morala si da objasniš.“
Prestala sam da objašnjavam zašto biram svoju karijeru, a ne očekivanja drugih.
Kada sam odlučila da odem putem koji je bio neobičan, nepoznat i možda „previše riskantan“, očekivala sam pitanja, komentare, kritiku.
Sada znam da ne moram da branim svoje snove. Ako ih ne razumeju – to je njihov problem, ne moj.
Prestala sam da objašnjavam zašto sam usamljena ili zašto se ne žurim u veze.
Nekad bih osećala potrebu da opravdavam svoje izbore, da delim planove za budućnost ili da objašnjavam zašto još čekam.
Sada znam: moj ritam je moj. Ne moram nikome da polažem račune.
Prestala sam da objašnjavam svoje osećaje i emocije kad ne želim.
Ranije bih pokušavala da racionalizujem svoje tužne dane, da opravdam svoje loše raspoloženje, da ne bi delovalo „preosetljivo“.
Sada znam da je dovoljno reći: “Danas mi je teško. Hvala što poštuješ to.”
Prestala sam da objašnjavam svoje male pobede i radosti.
Kada sam uspela u nečemu što je značilo samo meni, nekad sam osećala potrebu da to umanjim pred drugima, da ne bih delovala previše samopouzdano ili arogantno.
Sada znam da je u redu radovati se. Da je u redu biti ponosna na sebe, tiho ili glasno.
Prestala sam da objašnjavam… skoro sve.
I osećam kako se svet menja kada prestaneš da braniš svoje granice, svoje izbore, svoje osećaje.
Ljudi koji su vredni tvoje energije i dalje ostaju. Oni koji nisu – nestaju sami od sebe.
Najlepše u svemu je što sada mogu da dišem.
Da budem tu, svoja, prisutna, i da ne trošim vreme na ubeđivanje drugih da je moj život moj.
I shvatila sam: sloboda počinje kada prestaneš da objašnjavaš sve što radiš i osećaš.
