Datum rođenja: 5. oktobar 1940.
Mesto rođenja: Beograd, Kraljevina Jugoslavija
Preminula: 14. oktobar 2018., Beograd, Srbija
Zanimanje: glumica
Milena Dravić bila je srpska i jugoslovenska glumica.
Detinjstvo
Milena je rođena 5. oktobra 1940. u Beogradu, na Dorćolu, preko puta crkve Svetog Aleksandra Nevskog. Pohađala je osnovnu školu Janko Veselinović u Dušanovoj ulici, a potom upisala Prvu mušku gimnaziju. Njen otac Milenko Dravić je igrao fudbal, međutim morao je da prestane kada je saznao da boluje od infektivne žutice. Par godina kasnije, njen brat Rade postao je hokejaš. Majka Ana bila je talentovana za pevanje, i premda je sanjala da joj to bude profesija, odlučila je da bude domaćica i posveti se samo porodici. Milena kaže da joj je njen sud oduvek bio najbitniji. Njena tetka, očeva sestra, prepoznala je u Dravićevoj talenat za recitovanje i scenu, te je zamolila jednu svoju prijateljicu da proceni da li je u pravu. Ova se složila sa tetkom, i Mileninim roditeljima predložila da je upišu na balet, što su ovi odmah i uradili.
Karijera
Na film je došla slučajno, kada je 1958. prvi put napustila Beograd, i otišla kod tetke u Sarajevo. Zapazio je slovenački reditelj František Čap i dao joj ulogu u svom filmu „Vrata ostaju otvorena“. Nakon toga dolaze filmovi Diližansu snova, Zajednički stan, Bolje je umeti, Uzavreli grad i Leto je krivo za sve.
Upisuje Fakultet dramskih umetnosti i počinje rad na filmu Prekobrojna, u režiji Branka Bauera.
Njeni sledeći projekti bili su ratni film Kozara, Lito vilovito, Čovek nije tica.
Godine 1967. igra Hasanaginicu. Iste godine dobija nagradu Zlatna ruža na Filmskom festivalu u Veneciji za ulogu u filmu Jutro sa Ljubišom Samardžićem. Dvoje mladih glumaca su tada izabrani i za filmski par godine. Za potrebe filma Kros kontri iz 1969. godine, reditelja Puriše Đorđevića, morala je da trenira trčanje sa ličnim trenerom. Posle godinu dana napornog vežbanja, kamerman je na snimanju molio da sporije trči, jer nije mogao da je stigne iako se vozio u ševroletu.
Izbačena je sa fakulteta, jer nije dolazila na predavanja zbog snimanja. Godinama kasnije, njena profesorka Ognjenka Milićević je molila da se vrati i predložila da joj Prekobrojna bude diplomski rad, no ona nije htela. Počela je da igra u pozorištu Atelje 212.
Godine 1971. Milena igra u Biciklistima Puriše Đorđevića, a za svoje izvođenje dobija drugu Zlatnu arenu na Pulskom festivalu, i titulu Prve dame jugoslovenskog filma, koja joj je dodeljena na petim Filmskim susretima u Nišu. Snima još i kontroverzni film W.R. Misterije organizma, čije je prikazivanje vlast odmah zabranila. Glumi u komediji Kako su se volele dve budale gde upoznaje Dragana Nikolića, sa kojim počinje ljubavnu vezu. Iste godine počinju da vode šou program Obraz uz obraz, koji je za vrlo kratko vreme stekao enormnu popularnost. Postali su najpopularniji televizijski par u zemlji.
Već 1973. Dravićeva je bila najpopularnija glumica u Jugoslaviji. Od zarade od filma Sutjeska, koji je snimila te godine kupila je kola.
Krajem 20. veka igra sporedne uloge u filmovima Nebeska udica i Bure baruta. Milena Dravić je sa zahvalnošću isticala da je Stefan Arsenijević, reditelj filma Ljubav i drugi zločini iz 2008, vratio na film u vreme kada je na RTS-u nisu želeli, i na neki način joj obezbedio uloge u pomenutim projektima. Takođe kaže da je zahvalna i Goranu Paskaljeviću, koji joj je obezbedio ulogu u njegovom Buretu baruta, u vreme kada se borila protiv Miloševićevog režima, i kada je trajala najgora decenija u njenoj karijeri.
Pedeset godina glumičine karijere u zemlji nije obeleženo. Milena se 2009. godine, tačno pedeset godina od snimanja svog prvog filma, ponovo našla u Sarajevu. Šetajući se sa svojom kumom i koleginicom Sekom Sabljić, zaustavila se ispred porušene zgrade Bosna filma. Veliki jubilej je obeležen tako što je Seka telefonom slikala Milenu koja je stala ispred zgrade u kojoj je sve počelo.
Milena je krajem 2011. i početkom 2012. godine uspešno igrala u predstavi Harold i Mod što je bila i njena poslednja predstava.
Legat Milene Dravić i Dragana Nikolića je otvoren u Jugoslovenskoj kinoteci 5. maja 2018. godine.
Bila je specijalni gost na 65. pulskom festivalu 15. jula 2018. godine, gde je doživela petnaestominutne ovacije.
Živela je u Beogradu, na Vračaru, u ulici Ivana Đaje. Od 2000. godine borila se sa rakom dojke. Preminula je 14. oktobra 2018, posle duge i teške bolesti, u KBC „Bežanijska kosa“. Nakon komemoracije održane u pozorištu u kome je najviše igrala, Zvezdara teatru, Milena je sahranjena 19. oktobra 2018. u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, pored supruga Dragana.
U Beogradu je 2021. imenovan skver Milene i Gage na uglu Mileševske i Cara Nikolaja.
Pozorište
Debituje 1971. godine u Ateljeu 212 sa predstavom Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, gde dolazi na poziv tadašnje upravnice tog pozorišta Mire Trailović. Zapažene uloge ostvaruje i u predstavama Dušana Kovačevića, u Zvezdara teatru koji je smatrala svojom kućom. Predstavu Lari Tompson – tragedija jedne mladosti odigrala je 312 puta za 18 godina, ističući da je veoma volela ulogu upravnice Katarine. Sa posebnom radošću igrala je u predstavi Bokeški D-mol u Tivtu, i često govorila kako smatra da je to jedna od najboljih predstava u njenoj karijeri. Poslednju ulogu ostvarila je u predstavi Harold i Mod Beogradskog dramskog pozorišta, za koju je višestruko nagrađivana.
Privatni život
Nakon ogromnog uspeha filma W.R. Misterije organizma, Milena je dobila ponudu da se slika za američko izdanje Plejboja, što je glatko i bez razmišljanja odbila. Međutim, njene fotografije su ipak osvanule u tom časopisu budući da su se urednici 1965. bavili glumicama iza gvozdene zavese i objavljivali njihove slike. Između ostalih, tu je bila i Milenina slika u muškoj košulji.
Milena Dravić prvi put se udala za reditelja Mladomira Purišu Đorđevića 1960. godine , od koga se razvela nakon nekoliko godina zajedničkog života. Drugi brak joj je bio sa rediteljem Vojislavom Kokanom Rakonjcem, sa kojim je bila u braku sve do njegove prerane smrti 1969. godine.
Na snimanju filma Kako su se volele dve budale upoznala je Dragana Nikolića, i sa njim počela ljubavnu vezu. U jednoj od pauza između snimanja 31. decembra 1971. otišli su u Opštinu Vračar i venčali se. Kuma im je bila Seka Sablić, a venčanje je prošlo bez medija i ostala im je zabeležena samo jedna fotografija.
Anegdote
Glumac Petar Benčina podelio je na Instagram nalogu jednu od anegdota sa Milenom.
„Vraćali smo se sa probe za predstavu ‘Harold i Mod’, peške, od Krsta do Čubure i zastali da razgovaramo o jednoj sceni iz komada nedaleko od trolejbuske stanice koja je bila puna ljudi.“
Oduševljeni Beograđani izleteli su iz prevoza da bi videli glumicu, te je na kratko i zaustavila saobaćaj.
Trolejbus je došao, ali niko nije hteo da uđe u njega. Dok mi je pričala kako želi da odigramo scenu, ja sam kraičkom oka primetio da niko ne ulazi u trolu, a da su skoro svi iz naišlog trolejbusa izašli i zajedno sa ovima koji su ga čekali stali i gledali u nas. Samo što je zastala na trotoaru kako bi rekla šta misli, stvorila je pozorište. Kada ih je primetila, ljudi su sa smeškom nastavili da idu kuda su krenuli, a ona, takođe sa osmehom, nastavila da priča o sceni. Zaustavljala je saobraćaj i veselila ljude svojom pojavom“.
Takođe, malo je poznato da je u nekoliko navrata donosila studentima hranu i lekove za prvu pomoć tokom demonstracija u Beogradu krajem devedesetih godina protiv režima Slobodana Miloševića.
Nagrade i priznanja
- Zlatna medalja za zasluge, za izuzetne zasluge u kulturnim delatnostima, 2015. godine (povodom Dana državnosti Republike Srbije)
- Dobričin prsten za životno delo, najveća glumačka nagrada u Srbiji za 2016. godinu
- Velika Žanka koja se dodeljuje glumicama koje su svojim radom izuzetno doprinele srpskoj filmskoj, televizijskoj i pozorišnoj umetnosti, 2004. godine
- Nagrada Pavle Vuisić, priznanje za izuzetan doprinos umetnosti glume na domaćem filmu 1994. godine
- Nušićeva nagrada za životno delo glumcu komičaru 2017. godine
- Statueta Joakim Vujić 2013. godine
- Zlatni ćuran za životno delo na festivalu Dani komedije u Jagodini 2012. godine
- Statueta Ćuran za ulogu u predstavi “Ptic i ptica” na festivalu Dani komedije u Jagodini 1987. godine
- Statueta Ćuran za ulogu u predstavi “Ćelava pevačica” na festivalu Dani komedije u Jagodini 1998. godine
- Statueta Ćuran za ulogu u predstavi „Harold i Mod“ na festivalu Dani komedije u Jagodini 2011. godine
- Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmu Prekobrojna 1962. godine
- Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmu Biciklisti 1970. godine
- Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmovima Deps i Užička republika 1974. godine
- Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmu Lito vilovito 1964. godine
- Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmovima Do pobede i dalje i Rondo 1966. godine
- Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmovima Nemirni i Jutro 1967. godine
- Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmovima Kros kantri i Horoskop 1969. godine
- Nagrada Carica Teodora, za najbolju žensku ulogu u filmu Kros kantri, na Filmskim susretima u Nišu, 1969. godine
- Velika povelja za žensku ulogu u filmu Poseban tretman, na Filmskim susretima u Nišu, 1980. godine
- Zlatna ruža na Filmskom festivalu u Veneciji za ulogu u filmu Jutro
- Zlatni David za najbolju evropsku glumicu 1978. godine
- Nagrada za najbolju glumicu na festivalu u Kanu za ulogu u filmu Poseban tretman 1980. godine
- Gran pri Tatjana Lukjanova za ulogu u predstavi „Harold i Mod“ 2010. godine
- Nagrada za najbolju epizodnu žensku ulogu, za ulogu Tomine tetke u filmu Normalni ljudi, na 36. Filmskim susretima u Nišu, 2001. godine
- Nagrada za najbolju epizodnu žensku ulogu, za ulogu Gospođe Jeftić u filmu Bumerang, na 37. Filmskim susretima u Nišu, 2002. godine
Foto: Ilustracija/ Aleksandar od Beograda
