Sveti mučenici Manuil, Savel i Ismail ubrajaju se među najpoštovanije ranohrišćanske mučenike. Rođena braća, poreklom iz Persije, živela su u 4. veku i postradala za Hristovu veru u vreme kada je hrišćanstvo u toj zemlji bilo izloženo progonima.
Njihova majka bila je hrišćanka, dok je otac bio mnogobožac. Zahvaljujući majci, braća su od malih nogu vaspitavana u hrišćanskom duhu. Odrasli su kao obrazovani i ugledni ljudi, a zbog svoje mudrosti i čestitosti dobili su važne službe na persijskom dvoru.
Godine 362. persijski car Julijan Otpadnik i persijski vladar Šapur II nastojali su da održe mir između dve carevine. U okviru diplomatske misije, Manuil, Savel i Ismail poslati su kao izaslanici persijskog cara na rimski dvor.
Za vreme njihovog boravka organizovana je paganska svečanost sa prinošenjem žrtava idolima. Braća su, poštujući svoju hrišćansku veru, odbila da učestvuju u obredima. Car Julijan je njihov postupak protumačio kao uvredu i neposlušnost, pa je naredio da budu uhapšeni.
Prema crkvenom predanju, najpre su bili izloženi teškim mučenjima. Traženo je da se odreknu Hrista i poklone rimskim bogovima, ali su oni ostali nepokolebljivi u svojoj veri. Na kraju su pogubljeni odsecanjem glave, čime su primili mučenički venac.
Predanje govori da je nakon njihovog pogubljenja nastao snažan zemljotres, koji je otvorio zemlju i sakrio njihova tela od nepoštovanja. Kasnije su mošti svetih mučenika pronađene i sa velikim poštovanjem sahranjene od strane hrišćana, a na mestu njihovog stradanja podignut je hram.
Srpska pravoslavna crkva i druge pravoslavne crkve proslavljaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila kao primer nepokolebljive vere, hrabrosti i vernosti Hristu. Vernici im se mole za snagu u iskušenjima, istrajnost u veri i mir među ljudima.
Pouka praznika
Život Svetih mučenika Manuila, Savela i Ismaila podseća da se istinska vera potvrđuje delima, hrabrošću i spremnošću da se ostane veran svojim uverenjima čak i kada to nosi veliku žrtvu. Njihovo stradanje vekovima svedoči da prolazna sila i vlast ne mogu nadvladati veru, istinu i duhovnu postojanost.
