Tadej, jedan od Sedamdesetorice, a ne onaj Tadej, koji biješe jedan od Dvanaestorice apostola.
Sveti Tadej prvo vide i ču Jovana Krstitelja i primi krštenje od njega, a potom vide Gospoda Isusa i sljedovaše Njemu. Gospod ga uvrsti u Sedamdeset malih apostola, koje posla po dva i dva pred licem Svojim.
Poslije slavnog Svog vaskrsenja i vaznesenja Gospod posla Tadeja u Edesu, rodno mjesto Tadejevo, a prema svome obećanju knezu Avgaru, koje ovome dade Gospod onda kada mu posla ubrus sa likom Svojim. Cjelivanjem toga ubrusa Avgar bi iscijeljen od gube, no ne sasvim. Malo gube biješe mu ostalo još na licu. Kada se Sveti Tadej javi Avgaru, ovaj ga primi sa velikom radošću. Apostol Hristov pouči ga vjeri istinitoj i potom ga krsti. Kada kršteni Avgar izlažaše iz vode spade i ostatak gube s njega i bi zdrav potpunice. Poznavši Boga, knez Avgar hoćaše da i njegov narod pozna Boga istinoga i da ga proslavi. I sazva knez sve građane Edese pred apostola Tadeja da čuju propovijed o Hristu. Čuvši riječi apostolske i vidjevši čudesno iscijeljenje kneza svoga, ljudi odbaciše idole i nečisto življenje, primiše vjeru Hristovu i krstiše se. I tako se grad Edesa prosvijeti vjerom Hristovom. Knez Avgar iznese mnogo zlata i ponudi apostolu, no Tadej mu reče: „Kad svoje ostavismo, kako tuđe da primamo?”
I propovijedaše sveti apostol Tadej Jevanđelje po Siriji i Finikiji. Upokojio se u Gospodu u gradu Viritu Finikijskom.
Izvor:
- „Ohridski prolog” Vladike Nikolaja
