Trend

Atentat na kneza Mihaila Obrenovića

Atentat na kneza Mihaila Obrenovića

Država: Srbija

Grad: Beograd

Dan: 29. maj 1868.

Atentat na kneza Mihaila Obrenovića bio je važan događaj u istoriji Srbije. Mihailo Obrenović, koji je bio knez Srbije od 1839. do 1842. i ponovo od 1860. do 1868. godine, ubijen je u atentatu 29. maja 1868. godine u Košutnjaku u Beogradu.

Pozadina

Knez Mihailo Obrenović bio je značajna figura u srpskoj istoriji, poznat po svojim reformama i naporima da ojača i modernizuje Srbiju. Njegova vladavina bila je obeležena naporima da se postigne veća autonomija Srbije od Osmanskog Carstva i da se ujedine južnoslovenske zemlje.

Atentat

Atentat se dogodio dok je knez Mihailo bio u šetnji sa svojom pratnjom. Napadači su bili braća Radovanović – Pavle, Kosta i Ljubomir. Glavni organizatori i izvršioci zavere su bili braća Radovanovići, koji su se svetili zbog robije svoga brata Ljubomira Radovanovića. Kosta Radovanović, glavni izvršilac ubistva je bio imućan i ugledan trgovac. Njegov brat Pavle Radovanović je bio s njim za vreme atentata, a treći od braće je bio Đorđe Radovanović. Neposredni pomagači u ubistvu su bili Lazar Marić, bivši predsednik beogradskog okružnog suda i Stanoje Rogić, bivši trgovac.

U sredu, 29. maja 1868. oko 5 časova popodne knez Mihailo je krenuo kočijama da se preveze do Košutnjaka. U njegovoj pratnji bio je ađutant Svetozar Garašanin, sin Ilije Garašanina, a u kočijama su do kneza sedele Tomanija Obrenović, njegova strina, Anka Konstantinović, njegova sestra od strica i Katarina, Ankina ćerka sa kojom je knez želeo da se oženi.

U parku na Košutnjaku pojavili su se Pavle i Kosta Radovanović u svečanim crnim odelima, cilindrima na glavama i uperenim pištoljima u pravcu kneževe kočije. Prvi je pred kočiju izleteo Kosta. Njega je knez Mihailo Obrenović prepoznao zbog spora oko njegovog brata Ljubomira. Poslednje reči kneza koje je sam priznao Kosta na suđenju su bile: „Dakle, istina je“. Knez ih je govorio na francuskom jeziku jer su dame do njega znale francuski.

Katarina je pokušala da se nasloni na kneza i da ne da Radovanoviću da puca. Na suđenju je Kosta izjavio da nije želeo ubiti nikog drugog već samo kneza. Lakej koji je vozio kočiju je preklinjao braću da ne čine ludost. Prvi je počeo pucati Kosta, pridružio mu se Pavle. Knez Mihailo je ubijen sa tri hica, a takođe je stradala i Anka Konstantinović koja je svojim telom pokušala da zaštiti kneza za vreme pucnjave, dok je Svetozar Garašanin ranjen pao sa konja i onesvestio se. Katarina je lakše ranjena i dozivala je pomoć na francuskom i pridržavala mrtvog kneza. Braća su počela da beže niz Košutnjak prema Topčideru gde su ih čekali ostali zaverenici.[3]

Tu ih je spazila i jedna vojna patrola i uhapsila ih. Neki su bili i ranjeni prilikom bekstva.

Svi zaverenici su izvedeni na saslušanje istog dana, a glavnu reč je vodio Nikola Hristić. Presuda je bila smrt. Zaverenici su streljani u ponoć na Karaburmi, a u čitavoj Kneževini je bila velika žalost. Među optuženima su bili i Nenadovići, rodbinski povezani sa Karađorđevićima i Pavlom Radovanovićem.

Zbog poverljivih dokumenata o apsolutističkom režimu kneza Mihaila i presude na smrt Ljube Radovanovića, vlada je sakrila dokumenta sa saslušanja i uzroke atentata. Javnosti je samo rečeno da su strani plaćenici ubili kneza Mihaila i da su kažnjeni smrću. Nacionalna žalost je trajala tri dana.

Sudski proces

Braća Radovanović i njihovi pomagači su ubrzo posle atentata uhapšeni, i organizovano im je suđenje. Na njemu su izjavili da im je bivši knez Srbije Aleksandar Karađorđević (knez) dao novac za izvršenje atentata, a da su im pomogli i Nenadovići, koji su bili u rodbinskim vezama i sa knezom Aleksandrom, pošto mu je supruga Persida odatle, a i jedan od Radovanovića je bio udat za Nenadovićku. Sud je zaključio da je zavera za cilj imala da dovede Petra Karađorđevića na čelo Srbije kao novog kneza. Atentatori su osuđeni na smrt, a knez Aleksandar, koji je imao 62 godine i od Svetoandrejske skupštine živeo kao privatni građanin u Pešti i Temišvaru, bio je osuđen u odsustvu na 20 godina zatvora.

Knez Aleksandar Karađorđević je 8. avgusta (27. jula) 1868. bio uhapšen u Pešti, i tamo mu je organizovano suđenje zajedno sa saradnicima Pavlom Trifkovićem i Filipom Stankovićem. Tužilaštvo je tražilo smrtnu kaznu za kneza Aleksandra, uz objašnjenje da je organizovao atentat, za Trifkovića se tražilo 15 godina teškog rada, a za Stankovića 20 godina teškog rada. Posle dugog sudskog procesa, sud u Pešti je 6. oktobra (24. septembra) 1870. svu trojicu proglasio nevinim usled nedostatka dokaza, i u skladu sa tim su pušteni na slobodu.

Posledice

Smrt kneza Mihaila izazvala je šok u Srbiji i imala je značajne političke posledice. Nakon njegove smrti, na vlast je došao njegov rođak Milan Obrenović, koji je postao knez, a kasnije i kralj Srbije. Atentat je takođe doprineo povećanju političkih tenzija u zemlji i bio je deo šireg konteksta borbe između dinastija Obrenović i Karađorđević.