Trend

Kosta Glavinić

Kosta Glavinić

Datum rođenja: 16.01.1858., Beograd

Preminuo: 25.09.1939.

Poticao je iz ugledne trgovačke porodice koja je u Beograd došla početkom 19. veka. Deda Đura Savić -Glavinić je došao iz Mostara koji je otvorio radnju u ulici Kralja Petra I i ubrzo stekao veliko imanje. U Beogradu se i oženio sa Sofijom Soskom. Iz ovog braka rodio se otac Dimitrije koji je govorio četiri jezika i sve škole završio je u Beogradu. Godine 1862. radnja mu je opljačkana i zapaljena, pa se seli u Šabac. U Šapcu otvorio je radnju, a već 1866. godine izabran je za predsednika šabačke opštine. Posao mu je propao i vratio u Beograd gde je preminuo 1871. godine. Dimitrije Glavinić je bio oženjen sa ćerkom uglednog beogradskog trgovca Rošu koji je poseovao dobra deo Beograda. Deo ulice Kralja Petra, Cara Lazara, Gračanička i još mnogo parcela u predelu ovog dela opštine Stari grad. Iz ovog braka rodio se i Kosta Glavinić.

Tehnički fakultet završio je u Beogradu, a Odsek za građevinske inženjere na Tehničkoj visokoj školi u Berlinu 1884.. Iste godine je radio u Železničkom odeljenju Ministarsta građevine na gvozdenim mostovima. Godine 1885. postaje docent (suplent), a 1886-1903, profesor je na Velikoj školi za predmet mostovi i tuneli. U istom periodu 1886-1903 je odbornik, a od 1903-1907, pa opet 1910 predsednik Beogradske opštine ali kratak period jer je podneo ostavku iz zdravstvenih razloga. Ministar pravde 1908-09, a 1911 24. komesar Srpske narodne banke.

U ratovima 1876 – 78, 1885. i 1912 učestvovao je kao bolničar, organizator i glavni inspektor bolnica.

Sa Mihajlom Avramovićem radio je na stvaranju srpskih zemljoradničkih zadruga i uložio je velike napore da Srbija počne da izvozi poljoprivredne polufabrikate. U tu svrhu konstruisao je naročitu sušnicu za sušenje šljiva koja je nazvana njegovim imenom, bila široko rasprostrnjena (1914 u Srbiji ih je bilo 10.000), a na Svetskoj izložbi 1900. održanoj u Parizu odlikovan je bronzanom medaljom. Konstruisao je i peć za zagrevanje domova.

Sarađivao je u Srpskom tehničkom listu, Težaku, Narodnom zdravlju, Narodnim novinama i dr. Objavio je niz stručnih i popularnonaučnih članaka i rasprava iz oblasti tehnike, poljoprivrede i zadrugarstva, koji su dobrim delom kasnije sakupljeni i štampani kao brošure.

Danas njegovo ime nosi jedna ulica u beogradskom naselju Senjak.