Preskoči na sadržaj
20. November 2026.
Rubrika

Najnoviji sadržaj iz ove rubrike.

Miloš Jevremov Obrenović (1829 – 1860)

Srpski plemić, vojni oficir, sin Jevrema Obrenovića i otac kralja Milana Obrenovića

Miloš Jevremov Obrenović (Šabac, 25. novembar 1829 – 1860) bio je pripadnik srpske vladarske dinastije Obrenović, vojni oficir školovan u Rusiji i Pruskoj, sin Jevrema Obrenovića i Tomanije Obrenović, rođene Bogićević, i otac srpskog kneza i kralja Milana Obrenovića.

Bio je sinovac kneza Miloša Obrenovića, vođe Drugog srpskog ustanka i osnivača dinastije Obrenović. Njegov sin Milan postao je knez Srbije 1868, a 1882. godine prvi kralj obnovljene Kraljevine Srbije. Miloš Jevremov Obrenović bio je i deda poslednjeg vladara dinastije, kralja Aleksandra Obrenovića.

Iako nikada nije stupio na srpski presto niti zauzimao visoke državne položaje u Kneževini Srbiji, njegov život predstavlja značajan deo dinastičke istorije XIX veka. Školovao se u više evropskih zemalja, služio u stranim vojskama i najveći deo odraslog života proveo izvan Srbije, u vreme kada je dinastija Obrenović bila udaljena sa vlasti.

Njegova biografija povezana je sa političkim prevratima u Srbiji, odnosima srpskih vladarskih porodica sa evropskim dvorovima, životom srpske aristokratije u emigraciji i dinastičkim promenama koje su obeležile drugu polovinu XIX veka.

Osnovni biografski podaci

PodatakInformacija
Ime i prezimeMiloš Jevremov Obrenović
Rođenje13. novembar 1829. po starom, odnosno 25. novembar po novom kalendaru
Mesto rođenjaŠabac, Kneževina Srbija
Smrt1860.
DinastijaObrenović
OtacJevrem Obrenović (1790–1856)
MajkaTomanija Obrenović, rođena Bogićević (1796–1881)
SuprugaElena Marija Katardži (1832–1876)
DecaTomanija i Milan Obrenović
ZanimanjeVojni oficir
SrodstvoSinovac kneza Miloša Obrenovića
PotomciKralj Milan i kralj Aleksandar Obrenović

Porodično poreklo i dinastija Obrenović

Miloš Jevremov Obrenović rođen je 25. novembra 1829. godine u Šapcu, kao najmlađe od devetoro dece Jevrema i Tomanije Obrenović.

Njegov otac Jevrem Obrenović bio je mlađi brat kneza Miloša Obrenovića i jedan od najuticajnijih ljudi Kneževine Srbije tokom prve polovine XIX veka.

Jevrem je učestvovao u Drugom srpskom ustanku 1815. godine, a potom obavljao značajne upravne dužnosti. Bio je starešina Šabačke nahije, a kasnije i jedan od najvažnijih predstavnika kneževske vlasti u Beogradu.

Njegova supruga Tomanija poticala je iz porodice Bogićević, koja je pripadala uglednim srpskim porodicama toga vremena.

Porodica Jevrema Obrenovića zauzimala je posebno mesto u društvenom životu Srbije. Za razliku od mnogih porodica koje su svoj položaj stekle isključivo vojnim zaslugama tokom ustanaka, Jevremova porodica postepeno je prihvatala evropske građanske običaje, način obrazovanja i kulturu stanovanja.

Jevrem Obrenović nastojao je da svojoj deci obezbedi obrazovanje kakvo je bilo uobičajeno među višim društvenim slojevima evropskih država.

Miloš je odrastao u takvom okruženju, uz strane učitelje, učenje jezika i neposredan dodir sa političkim životom Kneževine Srbije.

Detinjstvo u Šapcu i Beogradu

Prve godine života Miloš je proveo u porodičnom okruženju u Šapcu, gde je njegov otac imao značajnu upravnu i političku ulogu.

Tokom tridesetih godina XIX veka porodica se sve više vezivala za Beograd.

Jevrem Obrenović je 1831. godine postavljen za upravnika Beogradske nahije, čime je dobio značajnu ulogu u administraciji tadašnje Srbije.

Njegov dom u Beogradu postao je jedno od središta društvenog i kulturnog života.

U kući Jevrema Obrenovića okupljali su se obrazovani ljudi, književnici, činovnici i strani posetioci. Porodica je negovala običaje koji su se razlikovali od tradicionalnog načina života karakterističnog za mnoge delove Srbije.

Miloš je u takvom okruženju sticao osnovno obrazovanje.

Među njegovim učiteljima posebno se isticao Dimitrije Tirol (1793–1857), srpski književnik, prevodilac, pedagog i kulturni radnik.

Tirol je pripadao krugu obrazovanih Srba iz Habzburške monarhije koji su doprineli razvoju školstva i kulture u Kneževini Srbiji.

Njegov rad sa decom Jevrema Obrenovića obuhvatao je opšte obrazovanje, strane jezike i pripremu za dalje školovanje.

Miloš je do 1840. godine obrazovanje sticao pretežno u porodičnom domu.

Političke promene i odlazak iz Srbije 1842. godine

Detinjstvo Miloša Jevremovog Obrenovića odvijalo se u vreme političkih sukoba između pristalica dinastije Obrenović i njihovih protivnika.

Knez Miloš Obrenović napustio je vlast 1839. godine, nakon sukoba sa ustavobraniteljima.

Na presto je najpre stupio njegov teško bolesni sin Milan Obrenović, koji je vladao svega nekoliko nedelja. Posle njegove smrti, knez je postao Mihailo Obrenović.

Mihailova prva vladavina trajala je od 1839. do 1842. godine.

Tokom 1842. godine ustavobranitelji su organizovali pobunu protiv kneza Mihaila. Nakon njegovog odlaska iz Srbije, za kneza je izabran Aleksandar Karađorđević, sin vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa Petrovića.

Promena dinastije neposredno je uticala na porodicu Jevrema Obrenovića.

Miloš, koji je tada imao dvanaest godina, napustio je Srbiju sa članovima porodice.

Obrenovići su utočište pronašli u Vlaškoj, gde su posedovali imanja i održavali veze sa lokalnim plemstvom.

Porodica se nastanila na imanju Manasija, koje je predstavljalo jedno od njenih glavnih uporišta tokom izgnanstva.

Odlazak iz Srbije označio je početak dugog perioda Miloševog života u inostranstvu.

Školovanje u Rusiji

Nakon odlaska iz Srbije, Miloš je upućen na dalje obrazovanje u Rusku imperiju.

Njegovo školovanje finansirao je stric, bivši knez Miloš Obrenović, koji je želeo da mladi član porodice stekne obrazovanje primereno svom dinastičkom položaju.

Miloš je primljen u elitni Paževski korpus ruskog cara Nikolaja I Pavloviča.

Ova ustanova bila je namenjena školovanju mladića iz visokih plemićkih porodica i pripremi za vojnu i dvorsku službu.

Tokom boravka u Rusiji školovao se i u Odesi i Kijevu.

Njegov raniji učitelj Dimitrije Tirol pratio ga je tokom dela školovanja u Odesi.

Ipak, Miloš nije završio započeto obrazovanje u Rusiji.

Nakon nekoliko promena obrazovnih ustanova, napustio je ruski sistem školovanja i nastavio obrazovanje u drugim evropskim državama.

Školovanje u Austriji i Pruskoj

Posle Rusije, Miloš je boravio u Pešti i Beču.

U Beču je živeo u blizini strica, kneza Miloša Obrenovića, koji je tokom izgnanstva nastojao da očuva politički uticaj i porodične veze sa evropskim dvorovima.

Prema kasnijim biografskim zapisima, Miloš Jevremov Obrenović u Beču je proučavao državno-pravne i kameralne nauke, koje su obuhvatale oblasti državne uprave, finansija i ekonomije.

Njegov stric smatrao je, međutim, da bi za budućnost porodice i eventualni povratak Obrenovića na vlast bilo korisnije da mladi Miloš stekne vojno obrazovanje.

Zbog toga je upućen u Prusku.

Tokom 1847. godine započeo je školovanje u Berlinu, u vojnoj obrazovnoj ustanovi povezanoj sa pruskom vojskom.

Pruska je u to vreme predstavljala jednu od najznačajnijih evropskih vojnih sila, sa razvijenim sistemom oficirskog obrazovanja.

Miloš je određeno vreme služio u pruskoj vojsci.

Njegovo školovanje i služba omogućili su mu upoznavanje sa evropskom vojnom organizacijom, disciplinom i načinom obuke oficira.

Ipak, nije izgradio dugotrajnu karijeru u pruskoj vojsci.

Vojna služba u Vlaškoj

Oko 1850. godine Miloš Jevremov Obrenović nastanio se na dvoru vlaškog kneza Barbua Dimitrija Štirbeja (Barbu Dimitrie Știrbei), koji je vladao Vlaškom od 1849. do 1853. i ponovo od 1854. do 1856. godine.

Štirbej ga je primio u službu kao ađutanta. Miloš je tada imao približno dvadeset jednu godinu.

Njegov položaj omogućavao mu je neposredan kontakt sa vlaškom aristokratijom i političkim krugovima koji su održavali veze sa Rusijom, Osmanskim carstvom i evropskim državama.

U tom periodu nastavio je vojnu karijeru i stekao čin kapetana u vlaškoj vojsci.

Boravak u Vlaškoj imao je veliki značaj i za njegov privatni život, jer je upravo tamo upoznao buduću suprugu.

Brak sa Marijom Katardži

Miloš Jevremov Obrenović oženio se 1851. godine Elenom Marijom Katardži (Elena Maria Catargiu), pripadnicom moldavske bojarske porodice.

Marija je rođena 1832. godine. Bila je najstarija ćerka Konstantina Katardžija (1800–1871), koji je 1857. godine kratko obavljao dužnost ministra unutrašnjih poslova Moldavije, i Smarande Balš.

Brak je predstavljao povezivanje srpske dinastije Obrenović sa jednom od uticajnih porodica moldavskog plemstva.

Prema istorijskim istraživanjima, knez Miloš Obrenović imao je određene rezerve prema ženidbi svog sinovca strankinjom. Slične primedbe imao je i prema bračnim planovima svog sina Mihaila.

Uprkos tome, brak je zaključen.

Miloš i Marija živeli su na porodičnom imanju Manasija u Vlaškoj, koje je Jevrem Obrenović kupio 1839. godine.

Imanje je obuhvatalo više naselja i poljoprivrednih poseda, a na njemu je Jevrem podigao rezidenciju i crkvu posvećenu Vaznesenju Gospodnjem.

Bračni život Miloša i Marije nije bio dugotrajan niti skladan.

Njihovo prvo dete bila je ćerka Tomanija, rođena oko 1850. ili 1851. godine. Umrla je krajem 1852. ili početkom 1853. godine, u veoma ranom detinjstvu.

Posle njene smrti odnosi između supružnika postepeno su se pogoršavali.

Rođenje sina Milana Obrenovića 1854. godine

Drugo dete Miloša i Marije bio je Milan Obrenović, rođen 22. avgusta 1854. godine u Jašiju, u Moldaviji.

Milanovo mesto rođenja dugo je bilo predmet različitih navoda u istorijskoj i popularnoj literaturi.

U pojedinim biografijama kao mesto rođenja pominje se Marašešti, gde je njegov otac služio kao vojni oficir.

Međutim, novija istraživanja istoričarke Suzane Rajić, zasnovana na porodičnoj prepisci Obrenovića, potvrđuju da je Milan rođen u Jašiju, gde je njegova majka boravila kod svojih roditelja.

U vreme Milanovog rođenja odnosi između Miloša i Marije već su bili ozbiljno narušeni.

Marija je napustila porodično imanje i otišla u Jaši, gde je rodila sina.

Sačuvano pismo kneza Miloša Obrenovića njegovom bratu Jevremu, od 9. oktobra 1854. godine, pokazuje da je porodica bila obaveštena o rođenju deteta i okolnostima u kojima se nalazila mlada majka.

Miloš Jevremov Obrenović posetio je sina ubrzo nakon rođenja.

Iako roditelji nisu živeli zajedno, Milan je tokom ranog detinjstva povremeno boravio i na porodičnom imanju Manasija, gde je provodio vreme sa rođacima iz porodice Obrenović.

Porodični sukobi i razdvajanje supružnika

Tokom pedesetih godina XIX veka odnosi između Miloša i Marije ostali su složeni.

Marija je najveći deo vremena provodila u Moldaviji, dok je Miloš nastavio život vezan za vojnu službu i porodične posede.

U kasnijoj literaturi njihov brak često je prikazivan kroz anegdote, optužbe za neverstvo i opise raskošnog aristokratskog života.

Međutim, deo tih tvrdnji potiče iz politički obojenih publikacija nastalih krajem XIX i početkom XX veka.

Posebno su problematični navodi o Marijinoj vezi sa rumunskim knezom Aleksandrom Joanom Kuzom.

Marija je kasnije zaista bila povezana sa Kuzom, sa kojim je imala dvoje dece, ali sačuvana prepiska ne potvrđuje tvrdnje da je ta veza bila uzrok raspada njenog braka sa Milošem.

Naprotiv, dokumenti iz 1860. godine pokazuju da su Miloš i Marija pokušali da obnove bračnu zajednicu.

Zbog toga je neophodno razlikovati događaje potvrđene istorijskim izvorima od kasnijih glasina o porodici Obrenović.

Povratak Obrenovića na vlast 1858. godine

Svetoandrejska skupština, održana od decembra 1858. do januara 1859. godine, donela je odluku o smeni kneza Aleksandra Karađorđevića i povratku Miloša Obrenovića na srpski presto.

Ova promena označila je kraj šesnaestogodišnje vladavine dinastije Karađorđević i obnovu vlasti Obrenovića.

Za Miloša Jevremovog Obrenovića povratak njegove porodice na vlast otvorio je mogućnost ponovnog nastanjivanja u Srbiji.

Njegov otac Jevrem Obrenović nije dočekao ovu promenu, jer je umro 1856. godine.

Majka Tomanija vratila se u Srbiju sa članovima porodice i nastanila u Beogradu.

Miloš je takođe obnovio neposredne veze sa Srbijom.

Međutim, njegovo zdravstveno stanje već je bilo ozbiljno narušeno.

Bolest i poslednji pokušaj porodičnog pomirenja

Tokom 1860. godine Miloš Jevremov Obrenović bolovao je od tuberkuloze, bolesti koja je u XIX veku predstavljala jedan od najčešćih uzroka smrti mladih ljudi.

Nakon smrti kneza Miloša Obrenovića u septembru 1860. godine, na srpski presto stupio je njegov sin Mihailo Obrenović.

Knez Mihailo bio je blizak sa svojim bratom od strica Milošem Jevremovim Obrenovićem.

Njihovo prijateljstvo razvijalo se tokom godina provedenih u inostranstvu, kada su zajedno putovali i boravili na evropskim dvorovima.

Mihailo je nastojao da pomogne obolelom rođaku.

Istovremeno je posredovao u njegovom pomirenju sa suprugom Marijom.

Marija je u septembru 1860. godine doputovala u Beograd, gde je, uz Mihailovo posredovanje, postignut dogovor o obnovi zajedničkog života.

Planirano je da Miloš i Marija najpre otputuju u Kairo, gde bi toplija klima mogla doprineti njegovom oporavku.

Dogovoreno je i da Marija sa sinom Milanom od proleća 1861. godine trajno živi u Beogradu.

Međutim, planovi nisu ostvareni.

Miloševo zdravstveno stanje nastavilo je da se pogoršava.

Smrt u Beogradu 1860. godine

Miloš Jevremov Obrenović umro je u Beogradu u novembru 1860. godine, u tridesetoj godini života, neposredno pre svog trideset prvog rođendana.

Vest o njegovoj smrti objavljena je u Srpskim novinama, broj 136, od 10/22. novembra 1860. godine.

Ovaj podatak posebno je važan zato što se u delu starije i popularne literature pogrešno navodi da je umro 1861. godine.

Njegova smrt nastupila je u trenutku kada se dinastija Obrenović ponovo učvršćivala na srpskom prestolu.

Iza njega ostali su supruga Marija i šestogodišnji sin Milan.

Nakon njegove smrti izbio je spor između Marije i Tomanije Obrenović oko starateljstva nad detetom.

Tomanija je želela da njen unuk odrasta u Beogradu, u okviru porodice Obrenović, dok je Marija nastojala da zadrži sina u Moldaviji.

Ovaj porodični spor kasnije je imao značajnu ulogu u određivanju mesta Milanovog odrastanja i obrazovanja.

Sin Milan Obrenović i nasledstvo srpskog prestola

Miloš Jevremov Obrenović nije doživeo politički uspon svog sina.

Milan je odrastao između Moldavije, Vlaške i zapadnoevropskih obrazovnih sredina.

Knez Mihailo Obrenović preuzeo je značajnu ulogu u njegovom vaspitanju i školovanju.

Nakon ubistva kneza Mihaila u Košutnjaku 10. juna 1868. godine, postavilo se pitanje naslednika srpskog prestola.

Pošto Mihailo nije imao zakonitih potomaka, za novog kneza izabran je četrnaestogodišnji Milan Obrenović, sin Miloša Jevremovog Obrenovića.

Milan je vladao kao knez od 1868. do 1882. godine.

Dana 6. marta 1882. godine Srbija je proglašena kraljevinom, a Milan je postao kralj Milan I Obrenović.

Abdicirao je 1889. godine u korist sina Aleksandra.

Tako je grana dinastije koja je poticala od Jevrema Obrenovića preuzela srpski presto.

Miloš Jevremov Obrenović postao je važna ličnost u dinastičkoj genealogiji upravo zato što su njegov sin i unuk bili poslednja dva vladara dinastije Obrenović.

Unuk Aleksandar Obrenović

Aleksandar Obrenović rođen je 14. avgusta 1876. godine kao sin kralja Milana Obrenovića i kraljice Natalije, rođene Keško.

Na srpski presto stupio je 1889. godine, nakon očeve abdikacije.

Njegova vladavina trajala je do Majskog prevrata 1903. godine, kada su on i kraljica Draga ubijeni.

Smrću kralja Aleksandra prekinuta je vladavina dinastije Obrenović u Srbiji.

Time je završena i neposredna vladarska linija koja je poticala od Miloša Jevremovog Obrenovića.

Portreti i istorijski izvori o Milošu Jevremovom Obrenoviću

Za razliku od njegovog oca Jevrema, sina Milana i unuka Aleksandra, o Milošu Jevremovom Obrenoviću sačuvano je relativno malo istorijske građe.

Njegova biografija dugo je bila poznata uglavnom posredno, kroz istoriju dinastije i životopise kralja Milana.

Poseban značaj za istraživanje njegovog života imaju porodična pisma, dokumenti o školovanju, podaci o vojnoj službi i muzejski predmeti.

Jedan od najvažnijih sačuvanih likovnih prikaza jeste portret Miloša Jevremovog Obrenovića koji je 1863. godine naslikao Johan Bes.

Portret je izrađen tri godine nakon Miloševe smrti i čuva se u Muzeju Vojvodine.

Njegovo postojanje potvrđuje da je lik Miloša Jevremovog Obrenovića bio predmet porodičnog i dinastičkog sećanja i nakon njegove smrti.

Godine 1900. objavljena je knjiga Milivoja Malenića Jedan Obrenović: Biografska slika iz istorije doma Obrenovića, posvećena Milošu Jevremovom Obrenoviću.

Delo je nastalo u vreme vladavine kralja Aleksandra Obrenovića, a imalo je i propagandnu svrhu – da predstavi vladarevo porodično poreklo u povoljnom svetlu i odgovori na glasine o njegovom dedi i ocu.

Zbog toga se pojedini podaci i anegdote iz ove knjige moraju posmatrati kritički.

Savremena istraživanja, posebno radovi istoričarke Suzane Rajić i muzejska istraživanja o dinastiji Obrenović, omogućila su preciznije sagledavanje njegovog života.

Istorijski značaj

Miloš Jevremov Obrenović nije bio vladar Srbije, ali je njegov položaj u istoriji dinastije Obrenović značajan.

Njegov život pokazuje kako su politički sukobi u Kneževini Srbiji uticali na sudbine članova vladarskih porodica.

Rođen u Srbiji tokom prve vladavine kneza Miloša, odrastao je u okruženju srpske aristokratije, školovao se u evropskim državama, a veći deo odraslog života proveo u izgnanstvu.

Njegov brak sa Marijom Katardži povezao je dinastiju Obrenović sa moldavskim plemstvom.

Njegova vojna karijera svedočila je o nastojanjima srpskih vladarskih porodica da svoje mlađe članove obrazuju prema evropskim standardima.

Najveći istorijski značaj Miloša Jevremovog Obrenovića, međutim, proizlazi iz njegovog potomstva.

Njegov sin Milan postao je prvi kralj obnovljene Kraljevine Srbije, a unuk Aleksandar poslednji vladar dinastije Obrenović.

Tako je čovek koji je umro u tridesetoj godini života, ne dočekavši politički uspon svog sina, postao neposredni predak dvojice srpskih kraljeva.

Hronologija života

GodinaDogađaj
1829.Rođen 25. novembra u Šapcu
1830–1840.Obrazovanje u porodičnom domu u Beogradu
1842.Odlazak iz Srbije nakon smene kneza Mihaila
1840-eŠkolovanje u Rusiji, uključujući Odesu i Kijev
1847.Nastavak vojnog obrazovanja u Pruskoj
1848–1849.Boravak i vojna služba u Pruskoj
Oko 1850.Stupanje u službu vlaškog kneza Barbua Štirbeja
1851.Brak sa Marijom Katardži
1852–1853.Smrt ćerke Tomanije
1854.Rođenje sina Milana u Jašiju
1856.Smrt oca Jevrema Obrenovića
1858–1859.Povratak dinastije Obrenović na vlast
1860.Boravak u Beogradu, bolest i pokušaj pomirenja sa suprugom
Novembar 1860.Smrt u Beogradu

Izvori i literatura

  1. Suzana Rajić, „The Childhood of Milan Obrenović, the First King of the Serbian Restoration: Contributions to His Biography“, Istraživanja, broj 33, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2022, str. 95–106. Naučni rad – PDF
  2. Aleksandra Stefanov, „Nepoznati portret Miloša Jevrema Obrenovića iz Likovne zbirke Muzeja Vojvodine“, u: Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije i Evrope, knjiga VII, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac, 2022, str. 119–142. Muzejska publikacija – PDF
  3. Nebojša Jovanović, Gospodar Jevrem i njegov štat: biografija Jevrema Obrenovića, Beograd, 2012.
  4. Milivoj J. Malenić, Jedan Obrenović: Biografska slika iz istorije doma Obrenovića, Beograd, Kraljevska srpska državna štamparija, 1900. Istorijski izvor koji zahteva kritičko tumačenje.
  5. Slobodan Jovanović, Vlada Milana Obrenovića (1868–1878), knjiga I, Beograd, izdanje 1990.
  6. Srpske novine, broj 136, 10/22. novembar 1860 – savremeni novinski izvor o smrti Miloša Jevremovog Obrenovića.
  7. Muzej rudničko-takovskog kraja, Obrenovići: detinjstvo i obrazovanje, Gornji Milanovac. Publikacija – PDF