Godine 1965. u Domu sindikata u Beogradu održana je demonstracija televizije u boji, događaj koji predstavlja jedan od zanimljivih trenutaka u istoriji razvoja televizijske tehnologije u Srbiji i nekadašnjoj Jugoslaviji.
U vreme kada su crno-beli televizori tek postajali uobičajen deo gradskih domaćinstava, mogućnost gledanja pokretnih slika u prirodnim bojama predstavljala je veliki tehnološki iskorak.
Televizija je već menjala svakodnevni život Beograđana. Porodice su se okupljale pred ekranima, televizijski program postajao je važan izvor informacija i zabave, a televizijski prijemnici simbol savremenog doma.
Demonstracija televizije u boji pokazala je kakva budućnost očekuje ovaj medij, iako će proći još nekoliko godina pre nego što emitovanje programa u boji postane deo redovnog televizijskog programa.
17. novembar 1965 – Dan kada je Beograd prvi put video televiziju u boji
Demonstracija je održana 17. novembra 1965. godine, od 15.00 do 16.15 časova, pred brojnim zvanicama i predstavnicima štampe, radija i televizije.
U sali Doma sindikata postavljeno je šest televizijskih prijemnika u boji. Na njihovim ekranima prikazan je program koji je obuhvatao dijapozitive, nekoliko crtanih filmova i pet dokumentarnih filmova.
Posebnu zanimljivost predstavljalo je poreklo televizijskog signala. Program je stizao iz studija u Parizu, putem radio-relejne veze, a zatim je emitovan preko predajnika na Avali i Crvenom Čotu.
Zahvaljujući tome, televizijski prenos mogli su da prate i građani u svojim domovima, ali samo u crno-beloj tehnici. Slika u boji bila je dostupna na šest posebno postavljenih prijemnika u Domu sindikata.
Demonstracija je trajala ukupno 75 minuta i pokazala mogućnosti nove tehnologije koja će tokom naredne decenije postepeno menjati televiziju.
Od prvih televizijskih slika do programa u boji
Istorija televizije u Beogradu započela je znatno ranije.
Još u septembru 1938. godine holandska kompanija „Filips“ organizovala je profesionalnu demonstraciju televizije na Beogradskom sajmu. Bila je to prilika da se javnost upozna sa tehnologijom koja je u svetu tek počinjala da se razvija.
Dvadeset godina kasnije, 23. avgusta 1958. godine, Televizija Beograd započela je emitovanje eksperimentalnog programa. Prve televizijske slike građani su mogli da gledaju na prijemnicima postavljenim na više javnih mesta, uključujući Terazije, Knez Mihailovu ulicu i Kalemegdan.
Do sredine šezdesetih godina televizija je već postala važan deo jugoslovenskog informativnog i kulturnog života.
Međutim, uvođenje televizije u boji zahtevalo je novu opremu, prilagođavanje predajničke mreže i izbor odgovarajućeg tehničkog standarda.
Zašto je trebalo čekati do sedamdesetih godina?
Demonstracija iz 1965. nije označila početak redovnog emitovanja programa u boji.
Jugoslovenski stručnjaci narednih godina razmatrali su različite tehničke sisteme. U novembru 1970. doneta je odluka da se prihvati evropski PAL standard.
Krajem 1971. godine pokrenut je Drugi program Televizije Beograd, čime je započeta nova faza televizijskog razvoja i uvođenja programa u boji. Tokom 1972. emitovanje u boji se dalje razvijalo, dok je od 1973. postalo svakodnevno.
Tako je od prve javne demonstracije u Domu sindikata do svakodnevnog programa u boji prošlo približno osam godina.
Značaj događaja za istoriju Beograda
Prva demonstracija televizije u boji bila je mnogo više od predstavljanja novih televizijskih aparata.
Ona je pokazala da Beograd prati savremene tehnološke promene i da jugoslovenska televizijska mreža može da učestvuje u međunarodnom prenosu programa.
Dom sindikata, poznat kao mesto koncerata, kongresa i velikih javnih manifestacija, tog 17. novembra 1965. godine postao je i mesto jednog važnog tehnološkog predstavljanja.
Šest televizora, 75 minuta programa i signal koji je doputovao iz Pariza ostali su deo istorije razvoja televizije u Beogradu.



