Karta po karta

Karta po karta i dolazi navika.

Po ličnom mišljenju, nove organizacije plaćanja karata je dobar korak, i za skoro godinu dana, možda jedina dobra i pametna stvar koju smo čuli, a da je u pitanju glavni grad. U svakoj ideji je moguće naći greške ali verovatno će se neke i ispravljati u hodu.

Ideja je u suštini da se na dugoročne staze uspostavi navika kod sugrađana da plaćaju karte i da se uklone neke od prepreka koje su do sada imali u njihovom neplaćanju. Najvažniju prepreku trenutno grad ne može da otkloni, a to je da je dobar deo sugrađana na ivici ili ispod svake ivice egzistencije. Bez obzira što neki pričaju o statistici, realnost je sasvim drugačija i lako dokaziva.

Nego vratimo se trenutnoj temi. Sugrađani često nisu mogli ni da kupe kartu u jutarnjim satima jer je „veza u prekidu“ ili se žure, a redovi ispred nekih trafika zna da se oduži. Plaćanje preko SMS omogućava nam da pre ulaska u autobus ili ulaskom u autobus platimo kartu bez guranja da dođemo do automata. Dešavalo se i da od tri li više automata samo dva rade, pa onda kada uđe kontrola dolazi do veoma „zanimljivog objašnjavanja“.

Naravno tu su i stariji od 65 godina koja neće plaćati prevoz, a svim povlašćenim kategorima je faktički umanjena cena prevoza i za obe nove zone je ista cena. Zoniranje je svakako ne bi trebalo zanemariti jer se polako grad pretvara u jednu celinu što i treba tako da bude.

Prvi čovek grada je rekao da su kontrolori zaustavljali autobus kada neko neće da plati, ali to se nije dešavalo jer bi onda imali problem većih razmera od samog putnika. Kao na primer ugrožavanje redovno funkcionisanje gradskog saobraćaja, jer u svakom autobusu ima više od polovine koji nemaju kartu. Znači da bi svi autobusi u gradu stajali kako bi krenuli. I naravno tu je još jedna strana, a to je sam vozač koji gleda da ispoštuje svoj red vožnje pa bi kontrolori morali nekako da nateraju vozača da stane ali to realno nije moguće. Postojala je ideja za televiziju, ali na ulici to nije moguće.

Imamo i suprotnu stranu „poznavaoce prilika u gradu“ gde je neko našao zamerku „kako se sada neće znati koliko je putnika u vozilima na određenim linijama“, a kao da se do sada to znalo. Ako u jednodelnom autobusu staje oko 50 putnika, a otkuca kartu njih 15, to nikako ne znači da je 15 putnika u vozilu. Zato se skoro svake godine angažuju studenti da sede u autobusu i broje putnike na određenim linijama i relacijama.

Ukidanje kontrolora može pretstavljati problem jer će ih zameniti Komunalna milicija. Komunalna milicija od njenog osnivanja do danas i nema dobru reputaciju koliko bi trebalo da ima. Možda bi trebalo prvo poraditi na obuci Belih kako se ne bi dešavale neke stvari koje i danas mnogi pamte.

Sve u svemu postoji realna mogućnost da će doći do povećanja prodaje karata za prevoz ali zbog umanjenja cena pitanje je da li će grad doći na istu finansisku vrednost prodaje karata ili će nešto i preteći. U svakom slučaju ovde je najbitnije, što su trebali i neki mnogo ranije, dugoročno razmišljati i stvoriti naviku kod sugrađana i olakšati im kupovinu karata.

Sledeći gradonačelnici mogu polako korigovati što bi dovelo da gradski prevoz ne bude više teret budžeta grada.

Autor: Aleksandar od Beograda

Dodaci

Ako ste propustili