Krajem 18. veka francuska kolonija Sen Domeng, na zapadnom delu ostrva Hispanjola, bila je jedan od najbogatijih kolonijalnih poseda na svetu. Na njenim plantažama proizvodili su se šećer i kafa, a privreda je počivala na prisilnom radu stotina hiljada porobljenih Afrikanaca.
Francuska revolucija iz 1789. godine proširila je ideje slobode i jednakosti, ali su te ideje u kolonijama nailazile na duboke protivrečnosti. Dok su evropski revolucionari govorili o pravima čoveka, kolonijalni sistem nastavljao je da koristi ropski rad.
U avgustu 1791. godine izbio je veliki ustanak porobljenog stanovništva. Pobuna se brzo proširila, a plantažni sistem počeo je da se raspada.
Jedna od najvažnijih ličnosti revolucije postao je Tusen Luvertir. Nekada porobljen čovek, izrastao je u sposobnog vojskovođu i političkog vođu. Tokom 1790-ih uspeo je da organizuje snažnu vojsku i učvrsti vlast nad velikim delom kolonije.
Francuska revolucionarna vlast ukinula je ropstvo u svojim kolonijama 1794. godine. Međutim, dolaskom Napoleona Bonaparte na vlast, odnosi između Francuske i Sen Domenga ponovo su se zaoštrili.
Napoleon je 1802. poslao vojnu ekspediciju kako bi obnovio francusku kontrolu. Luvertir je uhapšen i odveden u Francusku, gde je umro u zatvoru 1803. godine.
Borbu su nastavili drugi revolucionarni zapovednici, među kojima je najznačajniji bio Žan-Žak Desalin. Posle poraza francuskih snaga, nezavisnost je proglašena 1. januara 1804. godine.
Nova država dobila je ime Haiti. Bila je prva nezavisna država Latinske Amerike i Kariba nastala uspešnim ustankom porobljenih ljudi i prva moderna država čije je osnivanje proisteklo iz takve revolucije.
Haitijska revolucija imala je ogroman istorijski značaj. Pokazala je da porobljeni ljudi mogu organizovati uspešan ustanak protiv kolonijalne sile i postavila pitanje univerzalnosti slobode u vreme kada su mnoge države još uvek prihvatale ropstvo.


