Uvod
Velika narodna skupština održana u Beogradu 30. novembra i 1. decembra 1830. godine bila je jedan od presudnih javnih događaja u procesu priznavanja autonomije Srbije. Njen neposredni povod bilo je svečano objavljivanje sultanovog hatišerifa i berata kojim je Milošu Obrenoviću priznato nasledno kneževsko dostojanstvo. Iako nije bila parlament izabran na opštim izborima, njen saziv, izbor deputata i javna ceremonija predstavljaju značajan izvor za istoriju narodnog predstavništva.
1. Srbija pre skupštine
Posle Drugog srpskog ustanka 1815. Miloš Obrenović je postepeno uspostavljao unutrašnju srpsku upravu u okviru Osmanskog carstva. Nadležnosti srpskih organa nisu bile potpuno pravno utvrđene, a odnosi sa Portom zavisili su od pregovora i međunarodnih okolnosti. Rusko-turski rat 1828–1829. i Jedrenski mir iz 1829. godine stvorili su osnov za sprovođenje ranijih obećanja o srpskoj autonomiji. Za Miloša je pitanje naslednosti kneževske vlasti bilo podjednako važno kao i proširenje unutrašnje samouprave.
2. Od januarske do novembarske skupštine 1830.
Velika narodna skupština u Kragujevcu od 24. do 28. januara 1830. bila je posvećena objavljivanju ranijeg hatišerifa. Prema istraživanju Dobrivoja Jovanovića, Miloš je 25. januara simbolično ponudio ostavku zato što mu Porta još nije priznala nasledno kneževsko dostojanstvo. Deputati su potom doneli akte podrške knezu i zahvalnosti sultanu i ruskom caru. Novembarsko zasedanje u Beogradu imalo je drugačiji neposredni povod: javno saopštavanje novih pravnih potvrda autonomije i naslednosti.
3. Hatišerif i berat: dva različita akta
Hatišerif je sultanov akt kojim su uređivana prava i povlastice Srbije, uključujući pitanja unutrašnje uprave, vere, trgovine i odnosa prema osmanskim organima. Berat je bio poseban akt kojim se potvrđivalo Miloševo kneževsko dostojanstvo i nasledno pravo porodice Obrenović. Njih ne treba poistovećivati. Priznavanje autonomije nije značilo međunarodnu nezavisnost: Srbija je ostala u sastavu Osmanskog carstva, uz obaveze prema Porti. Ni obećano teritorijalno proširenje nije odmah bilo u potpunosti sprovedeno; pitanje šest nahija nastavljeno je narednih godina.
4. Sazivanje skupštine i izbor deputata
Knez Miloš sazvao je skupštinu za 30. novembar, praznik Svetog Andreja Prvozvanog prema tadašnjem kalendaru. Taj datum imao je simboličku vezu sa oslobođenjem Beograda tokom Prvog srpskog ustanka. Dobrivoje Jovanović navodi da je u kneževskom raspisu bio određen način izbora deputata i njihov broj, ali da je dopušten dolazak i drugim viđenijim ljudima. To znači da je postojao organizovan postupak odabira predstavnika, ali ne i opšte biračko pravo, jedinstven savremeni birački spisak ili višestranačko takmičenje. Broj izabranih deputata i njihova potpuna imena nisu potvrđeni dostupnim pregledom, pa ih ne navodimo kao utvrđene činjenice.
5. Mesto održavanja i okupljeni narod
Skupština je održana na otvorenom prostoru kod Batal-džamije, u delu Beograda na kojem se danas nalazi zgrada Narodne skupštine. Prema Jovanovićevom istraživanju, prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi. Taj broj odnosi se na šire okupljanje, a ne nužno na broj formalno izabranih deputata. Zbog toga se ne sme pretvarati u broj poslanika ili birača. Skupština je istovremeno bila politički skup predstavnika i javna ceremonija kojoj je prisustvovao narod.
6. Prvi dan: 30. novembar 1830.
Na prvom danu zasedanja hatišerif i berat svečano su pročitani na osmanskom turskom jeziku. Čitanje je predstavljalo javno saopštavanje odluka sultanove vlasti pred knezom, predstavnicima i okupljenim narodom. Izvorna hronologija ceremonije važna je zato što razlikuje proglašenje na jeziku Porte od naknadnog objašnjenja na srpskom. Nije potvrđeno da je toga dana održano parlamentarno glasanje o prihvatanju akata, pa se takav postupak ne može naknadno pripisivati skupštini.
7. Drugi dan: 1. decembar 1830.
Sutradan su na istom mestu hatišerif i berat pročitani na srpskom jeziku i objašnjeni prisutnima. Posle čitanja i tumačenja dokumenata skupština je zaključena. Dvodnevni tok pokazuje da je osnovni zadatak bio javno objavljivanje i objašnjavanje međunarodno-pravnih i dinastičkih odluka, a ne redovan zakonodavni rad kakav će kasnije imati Narodna skupština.
8. Sadržaj priznatih povlastica
Hatišerif je potvrdio autonomni položaj Srbije pod osmanskim suverenitetom. U istoriografskim prikazima ističu se pravo na unutrašnju upravu, uređivanje sudstva i javnih poslova, sloboda veroispovesti i trgovinske povlastice. Posebno su važna bila pitanja prisustva osmanskog stanovništva i garnizona, kao i vraćanja oblasti koje su bile obuhvaćene ranijim ustaničkim teritorijama. Sprovođenje tih odredaba nije bilo trenutno i ostalo je predmet pregovora i sukoba narednih godina.
9. Miloš Obrenović i naslednost vlasti
Berat je učvrstio Milošev položaj i dao pravni osnov naslednosti kneževskog dostojanstva u porodici Obrenović. Time je ispunjen jedan od njegovih dugoročnih političkih ciljeva. Ipak, jačanje kneževske vlasti nije automatski značilo jačanje nezavisnog narodnog predstavništva. Skupštine su i dalje zavisile od kneževog sazivanja, dok će pitanje ograničavanja lične vlasti postati centralna tema ustavnih sukoba tokom tridesetih godina XIX veka.
10. Šta je ova skupština bila, a šta nije
Beogradsko zasedanje 1830. pripada istoriji predstavničkih okupljanja i razvoja izbornih postupaka u Srbiji. Nije bilo parlamentarnih izbora u savremenom značenju: nisu se birale političke stranke, nije formirana vlada na osnovu poslaničke većine, niti je postojao stalni parlament sa ustavno određenim zakonodavnim mandatom. Upravo je zbog istorijske tačnosti potrebno jasno razlikovati izbore deputata za konkretno zasedanje od kasnijih izbora za Narodnu skupštinu.
11. Posledice i dugoročni značaj
Svečano objavljivanje hatišerifa i berata bilo je važan korak u međunarodnopravnom učvršćivanju srpske autonomije i položaja dinastije Obrenović. Međutim, unutrašnji politički sistem ostao je zasnovan na snažnoj vlasti kneza. Naredna zasedanja narodnih skupština, posebno ona iz 1831, 1833, 1834. i 1835. godine, pokazivaće da priznavanje autonomije nije rešilo pitanje odnosa između kneza, starešina i naroda. Sukobi oko ovlašćenja i odgovornosti vlasti kulminirali su Sretenjskim ustavom 1835.
12. Izvorna ograničenja i pitanja za dalja istraživanja
Za potpunu rekonstrukciju potrebno je pregledati izvorni kneževski raspis o izboru deputata, eventualna sačuvana punomoćja, spiskove predstavnika po nahijama i zapise o ceremoniji. Dostupna literatura potvrđuje način sazivanja i osnovni tok oba dana, ali ne daje dovoljno osnova da se u ovom tekstu objave potpuni birački rezultati, broj glasova ili potpun spisak učesnika. Odsustvo tih podataka nije dokaz da dokumenti nikada nisu postojali.
Zaključak
Velika narodna skupština u Beogradu 30. novembra i 1. decembra 1830. bila je pre svega javno-političko proglašenje pravnog položaja autonomne Srbije i naslednog kneževskog dostojanstva Miloša Obrenovića. Njena vrednost za enciklopediju izbora leži u dokumentovanom sazivanju i izboru deputata, kao i u činjenici da je narodnom predstavništvu poverena uloga javnog svedoka jednog od ključnih trenutaka srpske državnosti. Istovremeno, ona jasno pokazuje granicu između običajnih skupština i modernog parlamentarizma.
Izvori i literatura
1. Dobrivoje Jovanović, Delatnost poslanika jagodinskog i ćuprijskog okruga u radu narodnih skupština Kneževine Srbije, Jagodina, 2022, str. 43–44. https://www.dobrivojejovanovic.in.rs/images/IzboriDo1882.pdf
2. Aleksandar Đurđev, „Srpski put od saborovanja do parlamentarizma“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 2/2006, str. 85–96. https://zbornik.pf.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2019/02/doi_10.5937_zrpfns40-0030.pdf
3. Narodna skupština Republike Srbije, istorijski pregled narodnih skupština 1815–1842. https://www.parlament.gov.rs/narodna-skupstina-/skupstina-1804-2026/narodne-skupstine-za-vreme-prve-vladavine-milosa-i-mihaila-obrenovica-%281815-1842%29-.2014.2148.html
4. Srpska enciklopedija, „Hatišerif iz 1830“, pregled nastanka i proglašenja akata. https://srpskaenciklopedija.org/doku.php?id=хатишериф_из_1830





