Preskoči na sadržaj
18. November 2026.
Rubrika

Najnoviji sadržaj iz ove rubrike.

Narodne skupštine u Srbiji 1829. godine – počeci narodnog predstavništva

Istorijski pregled narodnih skupština u Kragujevcu 1829. godine i ranih oblika izbora deputacija.

Uvod

Narodne skupštine održane 1. februara i 10. maja 1829. u Kragujevcu pripadaju ranom razvoju narodnog predstavništva u Kneževini Srbiji. Njih nije moguće poistovetiti sa parlamentarnim izborima savremenog doba. Nije postojao stalni parlament, opšte biračko pravo ni jedinstveni izborni zakon. Ipak, sačuvana građa o deputacijama otkriva oblike izbora i ovlašćivanja lokalnih predstavnika. Ovaj članak razdvaja dokumentovano od onoga što se još mora utvrditi iz arhiva.

Srbija uoči 1829. godine

Posle Drugog srpskog ustanka 1815. godine, knez Miloš Obrenović postepeno je proširivao prostor unutrašnje samouprave Srbije pod osmanskim suverenitetom. Lokalna uprava, sudstvo, dažbine i odnos između kneza i nahijskih starešina razvijali su se bez celovitog ustavnog okvira. Rusko-turski rat, započet 1828, dodatno je otvorio pitanje međunarodnih garancija za srpsku autonomiju. Jedrenski mir zaključen je tek u septembru 1829, dakle posle oba ovde razmatrana zasedanja.

Kragujevac kao skupštinsko središte

Kragujevac je tokom prve Miloševe vladavine bio značajno političko središte. Skupštine su se često održavale na otvorenom, u blizini kneževe crkve. Prisustvo okupljenog sveta nije značilo da su svi prisutni bili poslanici sa jednakim pravom odlučivanja. Potrebno je razlikovati predstavnike sa ovlašćenjima, pozvane starešine i ostale prisutne.

Skupština od 1. februara 1829.

Hronološki registar narodnih skupština beleži skupštinu u Kragujevcu 1. februara 1829. godine. U istraživanju njenih poslova posebno su važna pitanja uprave, rada sudova, postupanja starešina, državnih prihoda i obrazovanja. Za potpuno utvrđivanje dnevnog reda potrebno je uporediti sačuvane kneževske govore i akta sa izvornim zapisnicima. Nije opravdano navoditi izmišljene rezultate glasanja, broj prisutnih ili imena svih učesnika.

Skupština od 10. maja 1829.

Drugo dokumentovano zasedanje održano je 10. maja 1829. u Kragujevcu i u istorijskom registru označeno je kao Đurđevska skupština. Njeno održavanje potvrđuje praksu ponovnog okupljanja predstavnika tokom iste godine. Međutim, samo postojanje zasedanja ne potvrđuje da je sproveden opšti izbor poslanika niti da je skupština imala samostalnu zakonodavnu vlast. Za precizno navođenje odluka potrebno je pronaći odgovarajuća skupštinska akta.

Izbor deputacija i poslanička punomoćja

Posebno dragocen izvor predstavlja obrazac punomoćja za skupštinu iz 1829. godine, objavljen u istorijsko-pravnoj studiji u Analima Pravnog fakulteta u Beogradu. U njemu se opisuje da seoska zajednica, na knežev poziv, bira deputaciju i ovlašćuje predstavnika da govori i pristaje na odluke u njeno ime. To svedoči o postojanju lokalnog izbora i predstavničkog mandata. Obrazac ipak nije dovoljan da se utvrdi da su svi učesnici obe skupštine birani istim postupkom, niti da se odredi tačan broj izabranih deputata.

Ko je mogao da učestvuje

Tadašnji sistem nije poznavao opšte, jednako, neposredno i tajno biračko pravo. Učestvovanje je zavisilo od lokalnih zajednica, položaja starešina, kneževskog poziva i tadašnjih običaja. Nije postojala savremena registracija birača, partijska lista niti standardizovana podela mandata. Zbog toga se rezultati ovih skupština ne mogu prikazivati u tabelama glasova i poslaničkih mesta poput izbora iz XX i XXI veka.

Kneževska vlast i granice predstavništva

Miloš Obrenović bio je središte političkog odlučivanja. Skupštine su mogle da posluže za obaveštavanje, savetovanje, traženje saglasnosti i potvrdu političkog autoriteta. Postojanje deputacija nije samo po sebi značilo da su predstavnici mogli slobodno da smene kneza, formiraju vladu ili samostalno donose zakone. To je suštinska razlika između običajnih skupština i kasnijeg ustavnog parlamentarizma.

Međunarodni položaj i Jedrenski mir

Jedrenski mir između Rusije i Osmanskog carstva iz septembra 1829. bio je važan korak ka sprovođenju ranijih obaveza Porte u vezi sa Srbijom. Hatišerif iz 1830. dodatno je uredio njen autonomni položaj. Ne treba, međutim, kasnije međunarodne odluke pripisivati skupštinama iz februara i maja niti tvrditi da su ih one neposredno donele.

Put ka ustavnom predstavništvu

Sledeće decenije donele su nove skupštine, Sretenjski ustav 1835, promene kneževske vlasti i naposletku zakonodavno uređenje skupštine 1858. godine. Prvi zakon o narodnoj skupštini donet je 28. oktobra 1858, a Svetoandrejska skupština zasedala je od novembra 1858. do januara 1859. To su kasnije prekretnice, koje se moraju opisivati u zasebnim enciklopedijskim jedinicama.

Istorijski značaj i granice saznanja

Skupštine 1829. važne su za istoriju predstavljanja lokalnih zajednica i odnosa između kneza i naroda. Njihova najveća vrednost za enciklopediju izbora jeste dokaz da je postojala praksa izbora deputacija i davanja punomoćja, iako ne i savremeni parlamentarni izborni sistem. Za konačnu arhivsku rekonstrukciju ostaju otvorena pitanja imena svih deputata, njihove teritorijalne raspodele, punog dnevnog reda i izvornih odluka.

Izvori i literatura

1. Narodna skupština Republike Srbije, „Narodne skupštine za vreme prve vladavine Miloša i Mihaila Obrenovića (1815–1842)”: https://www.parlament.gov.rs/narodna-skupstina-/skupstina-1804-2026/narodne-skupstine-za-vreme-prve-vladavine-milosa-i-mihaila-obrenovica-%281815-1842%29-.2148.html

2. Narodna skupština Republike Srbije, „Istorijat 1804–1918”: https://www.parlament.gov.rs/narodna-skupstina-/istorijat/istorijat-1804—1918.937.html

3. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1960, sveska 1–2, studija sa obrascem punomoćja iz 1829, arhivska oznaka DA NRS, Varia KK/XL–88: https://anali.rs/xml/196-/1960c/1960-1-2c/Anali_sveska_1960-8-1-2.pdf

4. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 2/2006, studija o skupštinama tokom Miloševe vladavine: https://zbornik.pf.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2019/02/doi_10.5937_zrpfns40-0030.pdf