Aranđelovdan, praznik posvećen Svetom arhangelu Mihailu i ostalim nebeskim silama bestelesnim, jedan je od najznačajnijih praznika Srpske pravoslavne crkve i jedna od najrasprostranjenijih krsnih slava među Srbima. Proslavlja se 21. novembra po građanskom, odnosno 8. novembra po julijanskom kalendaru.
U pravoslavnoj tradiciji arhangel Mihailo predstavlja predvodnika nebeske vojske, zaštitnika vere, borca protiv zla i čuvara božanskog poretka. Njegovo ime, koje potiče iz hebrejskog jezika, prevodi se kao „Ko je kao Bog?“, čime se naglašava da niko nije jednak Bogu.
Poreklo i istorija praznika
Praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila i ostalih nebeskih sila bestelesnih ustanovljen je u hrišćanskoj crkvi tokom IV veka, a njegovo oblikovanje tradicionalno se povezuje sa saborom u Laodikiji.
Laodikijski sabor, održan u IV veku, doneo je odluke koje su se odnosile i na nepravilne oblike poštovanja anđela. U crkvenom predanju kasnije je naglašeno da se anđeli poštuju kao Božje sluge, a ne kao božanstva.
Novembar je u starijem vizantijskom računanju vremena bio deveti mesec, jer je crkvena godina počinjala u septembru. Broj devet simbolično se povezuje sa devet anđeoskih činova koje opisuje hrišćansko bogoslovsko predanje.
Praznik nije posvećen samo arhangelu Mihailu, već svim nebeskim silama bestelesnim, među kojima posebno mesto zauzima i arhangel Gavrilo, poznat kao vesnik važnih događaja iz biblijske istorije.
Ko je bio arhangel Mihailo?
Prema hrišćanskom učenju, arhangel Mihailo nije čovek koji je živeo na zemlji, već duhovno biće, jedan od najistaknutijih anđela.
Njegovo ime pojavljuje se u više biblijskih knjiga.
U Knjizi proroka Danila predstavljen je kao veliki knez i zaštitnik Božjeg naroda. U Poslanici Judinoj naziva se arhangelom, dok se u Otkrivenju Jovanovom opisuje kao predvodnik nebeskih sila u borbi protiv aždaje, koja simbolizuje Satanu.
Upravo zbog tih biblijskih predstava arhangel Mihailo postao je simbol pobede dobra nad zlom.
Na pravoslavnim ikonama najčešće se prikazuje kao krilati vojskovođa, u raskošnoj odeći ili vojničkom oklopu, sa mačem ili kopljem. Ponekad u rukama drži vagu, koja simbolizuje pravedni sud, ili globus kao znak nebeske vlasti koju vrši po Božjoj volji.
Njegova uloga nije ograničena na ratničku simboliku. U crkvenom predanju on je i zaštitnik vernika, čuvar duša i zastupnik pravednosti.
Devet anđeoskih činova
U pravoslavnom bogoslovlju, prema predanju koje je naročito sistematizovano u spisima pripisanim Dionisiju Areopagitu, nebeske sile razvrstavaju se u devet činova, raspoređenih u tri hijerarhije.
Prvu čine serafimi, heruvimi i prestoli. Drugu čine gospodstva, sile i vlasti. Treću čine načala, arhangeli i anđeli.
Ova podela predstavlja bogoslovsko tumačenje nebeskog sveta, a ne istorijski proverljiv opis njegovog ustrojstva.
Arhangel Mihailo se u crkvenoj tradiciji posebno poštuje kao arhistratig, odnosno vrhovni vojskovođa nebeskih sila.
Aranđelovdan kod Srba
Aranđelovdan zauzima posebno mesto u srpskoj porodičnoj i verskoj tradiciji.
Kao krsna slava prenosi se kroz generacije, najčešće sa oca na sina, i predstavlja jedan od najvažnijih dana porodičnog okupljanja.
U narodu se Aranđelovdan ubraja među najčešće srpske slave, zajedno sa Nikoljdanom i Đurđevdanom. Precizan broj porodica koje ga proslavljaju nije pouzdano utvrđen.
Osnovni elementi proslave jesu slavska sveća, slavski kolač, žito, vino i molitva. U mnogim porodicama praznik počinje odlaskom na liturgiju, a nastavlja se okupljanjem rodbine, prijatelja i gostiju.
Pošto Aranđelovdan pada pre početka Božićnog posta, slavska trpeza je najčešće mrsna, osim kada praznik pada u sredu ili petak, kada se, prema crkvenim pravilima, priprema posna trpeza.
Zašto se na Aranđelovdan priprema žito?
Jedno od najpoznatijih narodnih verovanja jeste da za Aranđelovdan ne treba pripremati slavsko žito zato što se arhangel Mihailo smatra živim anđelom.
Međutim, Srpska pravoslavna crkva uči da se žito priprema i za Aranđelovdan, kao i za druge krsne slave.
Slavsko žito nije namenjeno samo pokojnicima. Ono simbolizuje vaskrsenje, večni život i zahvalnost Bogu, pa njegovo pripremanje ne zavisi od toga da li je svetitelj kome je slava posvećena živeo kao čovek.
Verovanje da se žito ne sprema za Aranđelovdan predstavlja narodni običaj, a ne crkveno pravilo.
Arhangel Mihailo u srpskoj srednjovekovnoj istoriji
Poštovanje Svetog arhangela Mihaila na srpskim prostorima postojalo je još u srednjem veku, što potvrđuju crkve, manastiri i vladarske zadužbine posvećene ovom svetitelju.
Jedan od najznačajnijih primera jeste manastir Svetih arhangela kod Prizrena, zadužbina cara Stefana Dušana.
Manastir je podignut u XIV veku, uglavnom između 1343. i 1352. godine, kao monumentalni vladarski kompleks i predviđeno mesto carevog sahranjivanja.
Car Dušan, koji je preminuo 1355. godine, sahranjen je u ovom manastiru.
Posvećenost manastira Svetim arhangelima svedoči o značaju njihovog kulta u duhovnom i političkom životu srednjovekovne Srbije.
Arhangel Mihailo bio je poštovan i kao zaštitnik ratnika i vladara, a njegov lik zauzimao je značajno mesto u srednjovekovnom freskoslikarstvu i ikonopisu.
Aranđelovdan u narodnoj tradiciji
U srpskom narodnom predanju arhangel Mihailo dobio je i osobine koje nisu neposredno zasnovane na crkvenom učenju.
Narod ga je zamišljao kao nebeskog vojvodu, zaštitnika doma i pratioca ljudske duše na njenom poslednjem putovanju.
U pojedinim krajevima verovalo se da arhangel Mihailo obilazi svet i odlučuje kada će čovekov zemaljski život biti završen. Takva verovanja predstavljaju deo usmene tradicije i ne treba ih poistovećivati sa zvaničnim crkvenim učenjem.
Aranđelovdan je u narodnom kalendaru označavao i vreme kada se jesen približava kraju, a domaćinstva se pripremaju za zimu.
Za ovaj praznik vezivana su predskazanja o vremenskim prilikama, rodnosti naredne godine i zdravlju ukućana. Običaji su se razlikovali od kraja do kraja, a mnogi su sačuvani samo u etnografskim zapisima.
Duhovni značaj Aranđelovdana
U pravoslavnoj tradiciji arhangel Mihailo predstavlja vernost Bogu, odlučnost u borbi protiv zla i zaštitu duhovnog poretka.
Njegov mač, koji je čest motiv na ikonama, nije samo znak borbe već i simbol razdvajanja dobra od zla.
Aranđelovdan zato nije isključivo porodični praznik. On podseća na odgovornost čoveka za sopstvena dela, značaj vere, milosrđa i pravednosti.
Za mnoge srpske porodice to je i dan sećanja na pretke, okupljanja različitih generacija i očuvanja običaja koji su se prenosili vekovima.
Upravo spoj crkvenog praznika, porodične slave i narodnog predanja učinio je Aranđelovdan jednim od najprepoznatljivijih praznika srpske duhovne kulture.




