Preskoči na sadržaj
22. November 2026.
Rubrika

Najnoviji sadržaj iz ove rubrike.

Život sa minimalnom zaradom: Šta ostaje kada se plate računi?

Foto: pixabay

idemo

ŽIVOT BEZ FUSNOTE | TREĆI ČLANAK

Život sa minimalnom zaradom: Šta ostaje kada se plate računi?

Minimalna zarada je zakonski određena granica ispod koje zaposleni sa punim radnim vremenom, uz ispunjene propisane uslove, ne bi trebalo da bude plaćen. Ali između iznosa koji radnik primi na račun i novca potrebnog za život četvoročlane porodice postoji čitav niz troškova. Stanovanje, hrana, komunalije, školske obaveze, odeća i lečenje ne mogu se odložiti do sledeće povišice. Koliko, zapravo, vredi minimalna zarada kada se pretvori u svakodnevni život?

Plata koja mora da pokrije sve

Za mnoge porodice u Srbiji dan isplate zarade nije samo trenutak kada novac stiže na račun. To je dan kada počinje raspodela novca koji je često već unapred namenjen za određene troškove.

Računi za električnu energiju, grejanje i komunalne usluge imaju svoje rokove. Stanarina ili rata kredita ne mogu se proizvoljno odlagati. Hrana se kupuje svakodnevno, a deci su potrebni školski pribor, odeća, obuća i sredstva za higijenu.

Kada se svi ovi izdaci saberu, pitanje visine minimalne zarade dobija drugačije značenje.

Nije dovoljno utvrditi koliko zaposleni prima mesečno. Potrebno je istražiti šta tim novcem može da plati, koliko mu ostaje i koje potrebe porodica mora da odloži.

Posebno je važno razlikovati domaćinstvo u kojem jedan član prima minimalnu zaradu od porodice u kojoj dvoje zaposlenih ostvaruje takva primanja.

U prvom slučaju čitav porodični budžet zavisi od jedne plate. U drugom postoje dva izvora prihoda, ali to ne znači automatski i finansijsku sigurnost.

Kolika je minimalna zarada u Srbiji 2026. godine?

Od 1. januara 2026. godine minimalna cena rada iznosi 371 dinar neto po radnom času.

Minimalna mesečna zarada nije ista svakog meseca, jer zavisi od broja radnih časova.

Za mesec sa 176 radnih časova, računica izgleda ovako:

MINIMALNA NETO ZARADA – PRIMER ZA 176 ČASOVA

65.296 dinara

371 dinar × 176 radnih časova, bez eventualnih dodatnih primanja

Ovaj iznos ne predstavlja jedinstvenu mesečnu minimalnu zaradu za celu godinu. U mesecima sa drugačijim brojem radnih časova menja se i obračunati iznos.

Važno je i da se minimalna zarada ne poistovećuje sa ukupnim primanjima zaposlenog, jer se određena uvećanja i naknade obračunavaju prema posebnim pravilima.

Za porodicu koja raspolaže ograničenim prihodima čak i relativno male mesečne razlike mogu biti značajne.

Četvoročlana porodica: Dve plate i četiri člana domaćinstva

Posmatrajmo porodicu sa dvoje odraslih i dvoje dece školskog uzrasta.

Oba roditelja rade puno radno vreme i primaju minimalnu zaradu. Za potrebe ovog primera pretpostavićemo da je reč o mesecu sa 176 radnih časova.

Ukupni mesečni prihod od zarada iznosi:

Prvi roditelj

65.296

dinara

Drugi roditelj

65.296

dinara

Ukupno mesečno

130.592 dinara

Ilustrativni prihod domaćinstva, bez drugih izvora prihoda

Na prvi pogled, ovaj iznos može delovati znatno veći od jedne minimalne zarade.

Međutim, porodica od tog novca treba da obezbedi potrebe četiri osobe, uključujući dve koje ne ostvaruju sopstvene prihode.

Zato je za procenu životnog standarda važan odnos ukupnih primanja i ukupnih troškova domaćinstva.

Koliko košta jedan mesec života četvoročlane porodice?

Da bismo videli kako se prihodi pretvaraju u svakodnevne troškove, napravićemo primer porodičnog budžeta.

Pretpostavićemo da porodica živi u Beogradu, ima dvoje dece školskog uzrasta i da oba roditelja primaju minimalnu zaradu.

ILUSTRATIVNI MESEČNI BUDŽET – NOVEMBAR 2026.

TrošakMesečni iznos
Hrana i osnovne namirnice55.000 din.
Stanarina45.000 din.
Komunalije, struja i grejanje18.000 din.
Higijena i kućne potrepštine6.000 din.
Školske potrebe i deca7.000 din.
Prevoz4.000 din.
Telefon i internet5.000 din.
Odeća i obuća5.000 din.
Zdravstvene potrebe3.000 din.
Ukupno148.000 din.

Ovi iznosi predstavljaju pretpostavke za analizu, a ne statistički utvrđene prosečne cene u Beogradu. Stvarni troškovi zavise od lokacije, veličine stana, načina grejanja, zdravstvenih potreba i drugih okolnosti.

Mesečni bilans porodice

Dve minimalne zarade

130.592

dinara

Pretpostavljeni troškovi

148.000

dinara

Razlika između prihoda i rashoda

−17.408 dinara

Prihodi pokrivaju 88,2% troškovaPrimer, ne zvanična statistika

Prema ovoj računici, porodica bi svakog meseca morala da pronađe dodatnih 17.408 dinara, smanji izdatke ili odloži određene potrebe.

Ako bi se isti odnos prihoda i troškova ponavljao tokom dvanaest meseci, godišnji manjak iznosio bi 208.896 dinara. To je samo projekcija zasnovana na nepromenjenom mesečnom primeru, a ne prognoza stvarnih troškova.

Stanarina: Trošak koji može promeniti čitavu računicu

Stambeno pitanje predstavlja jednu od najvećih razlika između porodica sa istim primanjima.

Porodica koja živi u sopstvenom stanu bez stambenog kredita nema mesečni trošak zakupnine. Ipak, mora da plaća održavanje stana, komunalije i eventualne popravke.

Porodica koja iznajmljuje stan svakog meseca izdvaja novac koji ne može da usmeri na druge potrebe.

U našem ilustrativnom primeru stanarina iznosi 45.000 dinara, odnosno približno 34,5 odsto ukupnog prihoda od dve minimalne zarade.

To znači da više od trećine novca odlazi na stanovanje pre nego što se plate hrana, računi i ostali troškovi.

Stvarni iznosi zakupnina u Beogradu značajno se razlikuju između naselja, pa ovaj primer ne treba tumačiti kao prosečnu tržišnu cenu.

Hrana: Trošak koji porodica ne može da izbegne

Hrana je jedna od osnovnih stavki svakog domaćinstva, ali i trošak koji se teško može potpuno prilagoditi raspoloživom novcu.

Četvoročlana porodica mora svakodnevno da obezbedi obroke za sve članove domaćinstva.

Kada je budžet ograničen, izbor namirnica može sve više zavisiti od cene, akcijskih ponuda i mogućnosti kupovine većih pakovanja.

Međutim, najjeftinija ishrana nije nužno i nutritivno odgovarajuća.

Posebno je važno pitanje ishrane dece, kojoj su za rast i razvoj potrebni raznovrsni i kvalitetni obroci.

U našem primeru za hranu je predviđeno 55.000 dinara mesečno, odnosno oko 458 dinara dnevno po članu porodice.

To nije procena minimalnih nutritivnih potreba, već način da se pokaže koliko ograničen iznos ostaje za svakodnevnu kupovinu namirnica.

Deca: Troškovi koji ne staju sa početkom školske godine

Školovanje u državnim osnovnim školama ne podrazumeva školarinu, ali roditelji imaju brojne druge izdatke.

Školski pribor, odeća, obuća, užina, ekskurzije, dodatne aktivnosti i eventualni privatni časovi mogu predstavljati značajno opterećenje za porodični budžet.

Ti troškovi nisu jednako raspoređeni tokom godine.

Septembar može doneti veća izdvajanja za školske potrebe, dok se u drugim mesecima pojavljuju troškovi ekskurzija, sportskih aktivnosti ili zamene garderobe.

Zbog toga mesečni budžet ne pokazuje uvek koliko porodica mora da izdvoji tokom cele godine.

Poseban problem nastaje kada se više većih troškova pojavi istovremeno.

Kada se pokvari veš-mašina, porodični budžet se menja

Porodice sa niskim primanjima posebno su osetljive na nepredviđene izdatke.

Kvar frižidera, popravka automobila, hitna stomatološka intervencija ili kupovina nove veš-mašine mogu zahtevati iznos koji nije moguće izdvojiti iz redovnog mesečnog prihoda.

U našem primeru nisu predviđena sredstva za štednju i stvaranje finansijske rezerve.

To znači da svaki veći neplanirani trošak može dovesti do zaduživanja, odlaganja plaćanja drugih obaveza ili pomoći rođaka.

Ovakve okolnosti pokazuju zašto procena životnog standarda ne treba da se zasniva samo na pitanju da li porodica uspeva da plati račune.

Jednako je važno da li ima mogućnost da se suoči sa neočekivanim troškom bez ozbiljnog narušavanja osnovnih životnih potreba.

Šta ako u porodici radi samo jedan roditelj?

Ukoliko bi četvoročlana porodica iz našeg primera imala samo jednu minimalnu zaradu, njeni mesečni prihodi iznosili bi 65.296 dinara.

U odnosu na pretpostavljene rashode od 148.000 dinara, manjak bi dostigao 82.704 dinara mesečno.

Takva porodica ne bi mogla da zadrži pretpostavljeni nivo potrošnje bez dodatnih prihoda, pomoći, zaduživanja ili značajnog smanjenja troškova.

Ipak, nije opravdano pretpostaviti da sve jednoroditeljske porodice ili domaćinstva sa jednim zaposlenim imaju isti položaj. Na njihov standard utiču stambeni status, izdržavanje, socijalna davanja, drugi prihodi i porodična podrška.

Minimalna i prosečna potrošačka korpa: Šta nam zaista govore?

U Srbiji se objavljuju podaci o minimalnoj i prosečnoj potrošačkoj korpi.

Minimalna potrošačka korpa predstavlja statistički definisan skup dobara i usluga, dok prosečna potrošačka korpa odražava drugačiji nivo i strukturu potrošnje.

Međutim, ove korpe ne treba automatski izjednačavati sa stvarnim troškovima svake četvoročlane porodice.

Razlikuju se pretpostavke o strukturi domaćinstva, potrošnji i načinu obračuna.

Zbog toga bi ozbiljno poređenje minimalne zarade i potrošačke korpe moralo da koristi podatke za isti vremenski period i jasno objasni metodologiju.

Bez toga se lako može stvoriti pogrešna slika o tome koliko je minimalna zarada dovoljna za život.

Šta donosi povećanje minimalne zarade u 2027. godini?

Prema odluci Vlade Srbije od 20. avgusta 2026. godine, minimalna cena rada od 1. januara 2027. godine iznosiće 405 dinara neto po radnom času, umesto dosadašnjih 371 dinar. Odluka je objavljena u „Službenom glasniku RS“, broj 75/2026.

Svi propisi Republike Srbije online+1

Pokazatelj2026.2027.
Neto cena rada po času371 din.405 din.
Za 176 časova65.296 din.71.280 din.
Dve zarade za 176 časova130.592 din.142.560 din.

U istom obračunskom primeru dve minimalne zarade bile bi veće za 11.968 dinara.

Ako bi mesečni troškovi ostali nepromenjeni na pretpostavljenih 148.000 dinara, porodici bi i dalje nedostajalo 5.440 dinara.

Međutim, ovo nije prognoza za 2027. godinu. Cene, troškovi stanovanja, broj radnih časova i druga primanja mogu se promeniti.

Povećanje minimalne zarade zato treba posmatrati zajedno sa kretanjem cena i stvarnim potrebama domaćinstava.

Da li minimalna zarada znači i minimalan životni standard?

Minimalna zarada je institut radnog prava. Njena svrha nije da precizno odredi sve potrebe svake porodice.

Isti iznos zarade može imati potpuno drugačiju vrednost za osobu koja živi sama, zaposlenog koji izdržava dvoje dece ili domaćinstvo sa više izvora prihoda.

Zato nije dovoljno uporediti minimalnu zaradu sa jednim unapred određenim iznosom troškova.

Potrebno je posmatrati broj članova domaćinstva, stambeni status, zdravstvene potrebe, broj zaposlenih i dostupnost javnih usluga.

Upravo ove razlike pokazuju koliko je složeno pitanje dostojanstvenog života sa niskim primanjima.

Šta se događa kada porodica nema prostora za štednju?

Štednja ne mora da znači izdvajanje velikih iznosa.

Za mnoge porodice ona predstavlja mogućnost da se obezbedi novac za nepredviđene troškove, zamenu kućnih aparata, obrazovanje dece ili kratkotrajni gubitak zaposlenja.

Kada gotovo sav prihod odlazi na redovne mesečne obaveze, stvaranje takve rezerve postaje otežano.

To povećava finansijsku ranjivost domaćinstva.

Čak i kada porodica uspeva da izbegne dugovanja, odsustvo štednje znači da njena sigurnost zavisi od neprekidnog priliva zarada i odsustva većih neplaniranih izdataka.

Život koji ne može da se svede na plaćanje računa

Porodični budžet nije samo zbir troškova hrane, stanovanja i komunalija.

U njemu bi trebalo da postoji prostor za odmor, obrazovanje, kulturu, sport i druge aktivnosti koje doprinose kvalitetu života.

Za decu to može značiti odlazak na ekskurziju ili bavljenje sportom. Za roditelje povremeni izlazak, kupovinu knjige ili odlazak na odmor.

Kada se sve raspoloživo troši na osnovne potrebe, ove aktivnosti mogu postati prve stavke kojih se porodica odriče.

Zbog toga pitanje životnog standarda nije samo pitanje opstanka.

Ono obuhvata i mogućnost da građani učestvuju u društvenom životu, razvijaju svoje sposobnosti i planiraju budućnost.

Šta bi trebalo istražiti da bismo dobili potpunu sliku?

Za pouzdan odgovor na pitanje kako žive zaposleni sa minimalnom zaradom potrebni su podaci o broju takvih zaposlenih, strukturi njihovih domaćinstava, cenama stanovanja i stvarnoj potrošnji.

Posebno bi bilo korisno uporediti nekoliko tipova domaćinstava: samca, samohranog roditelja, porodicu sa dvoje zaposlenih i porodicu sa jednim zaposlenim članom.

Pored statističkih podataka, istraživanje bi trebalo da uključi iskustva građana koji pristanu da govore o svojim prihodima i troškovima, uz zaštitu njihove privatnosti.

Tek povezivanjem statistike i dokumentovanih iskustava može se steći potpunija slika svakodnevnog života.

Kada se završi mesec, počinje nova računica

Minimalna zarada nije samo broj u odluci o ceni rada.

Za zaposlenog koji od nje živi, ona predstavlja ograničenje unutar kojeg se donose svakodnevne odluke: šta kupiti, šta odložiti, koliko potrošiti i da li ostaviti nešto za naredni mesec.

Za porodicu sa decom te odluke često imaju posledice koje prevazilaze trenutnu finansijsku situaciju.

Naš ilustrativni budžet pokazuje kako čak i dve minimalne zarade mogu biti nedovoljne za određeni nivo porodičnih troškova u Beogradu.

To ne znači da svaka porodica sa minimalnim primanjima ima iste rashode ili da je njen mesečni bilans nužno negativan.

Ali pokazuje zašto se pitanje minimalne zarade ne završava objavljivanjem novog iznosa.

Pravo pitanje nije samo koliko čovek zaradi za mesec dana, već koliko života može da obezbedi novcem koji je zaradio.

Izvori i literatura

  1. Odluka o visini minimalne cene rada za period januar–decembar 2026. godine, „Službeni glasnik RS“, broj 78/2025. Pregled minimalne zarade za 2026. godinu.
  2. Odluka o visini minimalne cene rada za period januar–decembar 2027. godine, „Službeni glasnik RS“, broj 75/2026. Tekst odluke za 2027. godinu.
  3. Paragraf – Obračun minimalne zarade u 2026. godini.
  4. Republički zavod za statistiku – Statistika zarada, potrošnje domaćinstava i cena.
  5. Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine – podaci o minimalnoj i prosečnoj potrošačkoj korpi.