Preskoči na sadržaj
22. November 2026.
Rubrika

Najnoviji sadržaj iz ove rubrike.

Radni vek u Srbiji: Da li ćemo raditi sve duže, a živeti sve teže?

Čovek koji je počeo da radi sa 18 godina i čovek koji je prvi posao dobio sa 30 godina ne dočekuju penziju sa istim radnim iskustvom, zdravstvenim stanjem niti finansijskom sigurnošću. Ipak, obojica se suočavaju sa istim pitanjem: koliko još godina moraju da rade da bi stekli pravo na penziju i kakav ih život nakon toga očekuje?

Radni vek više nije isti za sve

Radni vek u Srbiji tokom poslednjih nekoliko decenija prošao je kroz značajne promene. Menjali su se privredni sistem, način zapošljavanja, radni odnosi i zakonski uslovi za penzionisanje. Generacije koje danas ulaze u završnu fazu radnog veka često imaju profesionalne biografije koje obuhvataju rad u društvenim i državnim preduzećima, privatizacije, nezaposlenost, promene poslodavaca i različite oblike radnog angažovanja.

Za pojedine zaposlene radni staž predstavlja gotovo neprekinut period od prvog zaposlenja do penzionisanja. Za druge je to zbir godina provedenih kod različitih poslodavaca, sa prekidima tokom kojih nisu ostvarivali prava iz penzijskog osiguranja.

Ove razlike posebno dolaze do izražaja kada se približi vreme za odlazak u penziju.

Osoba koja je počela da radi sa 18 godina i ima neprekidan staž osiguranja može da navrši 45 godina staža već sa 63 godine života. Nasuprot tome, neko ko je počeo da radi sa 30 godina i ima neprekidan staž, sa 65 godina života imaće 35 godina staža.

Oboje mogu ostvariti pravo na starosnu penziju, ali njihova ukupna dužina osiguranja i osnovica za obračun penzije mogu biti znatno različite.

Zbog toga se pitanje trajanja radnog veka ne može svesti samo na broj godina života potrebnih za penzionisanje.

Starosna granica i stvarno trajanje rada nisu isto

Prema važećem Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, muškarci ostvaruju pravo na starosnu penziju sa navršenih 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.

Za žene se starosna granica postepeno povećava. Tokom 2026. godine iznosi 64 godine, a od 1. januara 2027. godine biće povećana na 64 godine i dva meseca, uz najmanje 15 godina staža osiguranja.

Postepeno povećanje nastaviće se do 2032. godine, kada će opšta starosna granica za žene i muškarce biti izjednačena na 65 godina.

Zakon istovremeno omogućava ostvarivanje prava na starosnu penziju sa 45 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života.

Međutim, zakonska starosna granica nije isto što i prosečna starost pri stvarnom odlasku u penziju. Na nju utiču dužina staža, prevremeno penzionisanje, posebni propisi i individualne okolnosti osiguranika.

Za ozbiljnu procenu koliko dugo građani Srbije zaista rade potrebno je analizirati podatke o starosti novih korisnika penzija i njihovom ukupnom stažu osiguranja.

Radnik od 55 godina: Iskustvo ili prepreka pri zapošljavanju?

Jedno od posebno važnih pitanja jeste položaj zaposlenih i nezaposlenih građana starijih od 50 godina.

Čovek koji u 55. godini ostane bez posla može se suočiti sa dugim periodom traženja novog zaposlenja. Njegovo prethodno radno iskustvo ne garantuje da će pronaći posao sa sličnim uslovima i zaradom.

Promene tehnologije, drugačiji zahtevi poslodavaca i potreba za dodatnim obrazovanjem mogu predstavljati prepreke, naročito ako radnik tokom prethodnog zaposlenja nije imao mogućnost stručnog usavršavanja.

Međutim, stariji radnici nisu jedinstvena kategorija. Mnogi imaju znanja, iskustvo i profesionalne veštine koje su veoma značajne za poslodavce.

Zbog toga pitanje njihovog položaja zahteva istraživanje stvarnih uslova zapošljavanja, dostupnosti prekvalifikacija i mogućih oblika diskriminacije prema godinama života.

Posebno je važno utvrditi koliko dugo nezaposleni stariji od 50 godina traže posao i kakve su njihove mogućnosti da do penzionisanja ostvare dovoljan staž osiguranja.

Šta se događa kada čovek ostane bez posla nekoliko godina pre penzije?

Gubitak zaposlenja u poznijim godinama može imati posledice koje prevazilaze trenutni gubitak zarade.

Ukoliko nezaposlena osoba ne ostvaruje staž osiguranja, period bez posla može uticati na ukupnu dužinu staža i budući iznos penzije.

Pojedini građani mogu ostvariti novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti, pod uslovima propisanim zakonom. Za vreme ostvarivanja tog prava obezbeđeno je i odgovarajuće penzijsko i invalidsko osiguranje.

Međutim, pravo na naknadu nije neograničeno i zavisi od ispunjenosti zakonskih uslova.

Za radnika koji je ostao bez posla sa 58 ili 60 godina života posebno je važno da zna koliko ima evidentiranog staža, kada stiče pravo na penziju i koje mogućnosti osiguranja postoje tokom perioda nezaposlenosti.

Ovaj problem nije isključivo ekonomski. Dugotrajna nezaposlenost može uticati i na porodične odnose, osećaj sigurnosti i društveni položaj pojedinca.

Koliko dugo nezaposleni mogu da primaju novčanu naknadu?

Prema Zakonu o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti, trajanje novčane naknade zavisi od prethodno ostvarenog staža osiguranja.

Staž osiguranjaTrajanje naknade
Od 1 do 5 godina3 meseca
Od 5 do 15 godina6 meseci
Od 15 do 25 godina9 meseci
Više od 25 godina12 meseci
Do dve godine do prvog uslova za penzijuIzuzetno 24 meseca

Pravo na naknadu nije automatsko. Zavisi i od razloga prestanka radnog odnosa i ispunjenosti drugih zakonskih uslova.

Posebno je značajna mogućnost primanja naknade do 24 meseca za nezaposlene kojima nedostaje najviše dve godine do ispunjavanja prvog uslova za penziju.

Tokom perioda za koji korisnik ostvaruje novčanu naknadu uplaćuju se i doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje. Taj period se, u skladu sa propisima, uračunava u staž osiguranja.

Ovo pravo može biti značajno za građane koji ostanu bez zaposlenja neposredno pre penzionisanja.

Prevremena penzija: Raniji odlazak uz trajno umanjenje primanja

Građani koji imaju najmanje 40 godina staža osiguranja i 60 godina života mogu ostvariti pravo na prevremenu starosnu penziju.

Međutim, za razliku od redovne starosne penzije, prevremena penzija podrazumeva trajno umanjenje iznosa.

Prema važećim pravilima, penzija se umanjuje za 0,34 odsto za svaki mesec ranijeg odlaska u odnosu na propisanu starosnu granicu, a ukupno umanjenje ne može biti veće od 20,4 odsto.

Za žene se tokom prelaznog perioda primenjuje odgovarajuća starosna granica propisana za konkretnu kalendarsku godinu.

To znači da odluka o prevremenom penzionisanju ima dugoročne finansijske posledice.

Na primer, ako bi obračunata penzija pre umanjenja iznosila 50.000 dinara, a primenjivalo se maksimalno umanjenje od 20,4 odsto, početni iznos prevremene penzije bio bi 39.800 dinara.

Razlika od 10.200 dinara mesečno predstavlja značajno smanjenje prihoda. Ovo je ilustrativan obračun, a ne procena nečije konkretne penzije.

Da li svi poslovi jednako utiču na zdravlje?

Radni vek ne može se posmatrati odvojeno od uslova u kojima zaposleni obavljaju svoj posao.

Radnik u građevinarstvu, medicinska sestra, vozač, prodavac, nastavnik i administrativni službenik mogu imati potpuno različite profesionalne rizike.

Fizički zahtevni poslovi mogu podrazumevati dugotrajno stajanje, podizanje tereta, rad u nepovoljnim vremenskim uslovima ili ponavljajuće pokrete.

Druga zanimanja nose drugačija opterećenja, uključujući smenski rad, visok nivo odgovornosti, psihološki pritisak ili dugotrajno sedenje.

Zbog toga bi istraživanje produžavanja radnog veka moralo da obuhvati i pitanje koliko su radna mesta prilagođena starijim zaposlenima.

Zakonska mogućnost da neko radi do 65. godine ne znači automatski da svaka osoba u tom životnom dobu može da obavlja iste poslove pod istim uslovima kao nekoliko decenija ranije.

Istovremeno, godine života same po sebi nisu pouzdan pokazatelj radne sposobnosti. Ona zavisi od zdravstvenog stanja, vrste posla i individualnih okolnosti.

Beneficirani radni staž: Zašto za pojedina zanimanja važe drugačija pravila?

U Srbiji postoji mogućnost da se za određene poslove staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.

Ovakav staž najčešće se povezuje sa poslovima koji se obavljaju u naročito teškim, opasnim ili po zdravlje štetnim uslovima, kao i sa pojedinim poslovima na kojima se radna sposobnost smanjuje sa godinama.

Uslovi za priznavanje uvećanog staža utvrđeni su propisima.

Međutim, činjenica da neko obavlja fizički težak posao ne znači automatski da ima pravo na beneficirani staž.

Za ostvarivanje tog prava potrebno je da radno mesto i period osiguranja ispunjavaju odgovarajuće zakonske uslove.

Ovo otvara šire društveno pitanje: kako zaštititi zaposlene na poslovima koji nisu obuhvaćeni posebnim režimom staža, ali tokom dugog niza godina mogu predstavljati značajno zdravstveno opterećenje?

Neplaćeni rad koji ostaje izvan radne biografije

Radni vek građana ne obuhvata samo vreme provedeno u formalnom zaposlenju.

Briga o deci, starijim roditeljima, bolesnim članovima porodice i obavljanje kućnih poslova predstavljaju aktivnosti koje zahtevaju vreme i trud, ali se po pravilu ne evidentiraju kao staž osiguranja.

Ovo pitanje posebno je važno za osobe koje su zbog porodičnih obaveza pravile duže prekide u zaposlenju.

Takvi prekidi mogu uticati na ukupnu dužinu staža, profesionalno napredovanje i buduću penziju.

Potrebno je razlikovati odsustva tokom zaposlenja za koja zakon obezbeđuje odgovarajuća prava i periode u kojima osoba nije bila osigurana.

Društvena vrednost neplaćenog rada i njegovo priznavanje u penzijskom sistemu nisu isto pitanje, ali su međusobno povezani.

Mladi danas: Hoće li imati dovoljno staža za penziju?

Za generacije koje tek ulaze na tržište rada jedno od ključnih pitanja jeste kontinuitet osiguranja.

Privremeni poslovi, prekidi između zaposlenja, samozapošljavanje i različiti oblici ugovornog angažovanja mogu uticati na to koliko će staža osoba ostvariti tokom života.

Nije svaki oblik radnog angažovanja jednak u pogledu penzijskog osiguranja.

Zato je važno da mladi već na početku radnog veka razumeju razliku između radnog iskustva, radnog staža i staža osiguranja.

Osoba može imati višegodišnje profesionalno iskustvo, a da joj svi periodi rada nisu priznati kao staž osiguranja.

Posledice takvih razlika često postaju vidljive tek mnogo godina kasnije.

Da li produžavanje radnog veka znači i bolji život?

Povećavanje starosne granice za penzionisanje najčešće se razmatra u kontekstu demografskih promena, finansiranja penzijskog sistema i odnosa broja zaposlenih i penzionera.

Međutim, sa stanovišta pojedinca, jednako su važna pitanja zdravstvene sposobnosti, sigurnosti zaposlenja, visine zarade i očekivanog životnog standarda nakon penzionisanja.

Duži radni vek može značiti dodatne godine prihoda i staža osiguranja.

Za drugu osobu, naročito onu koja radi fizički zahtevan posao ili ima zdravstvene probleme, dodatne godine rada mogu predstavljati ozbiljno opterećenje.

Zbog toga se uspešnost penzijskog sistema ne može procenjivati isključivo prema zakonskoj starosnoj granici.

Potrebno je posmatrati i kvalitet radnog života, dostupnost zdravstvene zaštite, mogućnosti zapošljavanja starijih osoba i adekvatnost penzija.

Koliko godina života ostaje nakon penzionisanja?

Jedan od važnih pokazatelja jeste očekivano trajanje života.

Međutim, za pravilno tumačenje tog podatka potrebno je razlikovati očekivano trajanje života pri rođenju od očekivanog broja preostalih godina života osobe koja je već navršila 65 godina.

To nisu isti statistički pokazatelji.

Za procenu perioda koji građani mogu provesti u penziji posebno je značajno očekivano trajanje života u starijem životnom dobu, uz razlike između muškaraca i žena.

Pored toga, važan je i broj godina koje ljudi mogu očekivati da provedu u dobrom zdravlju.

Sama dužina života ne govori dovoljno o njegovom kvalitetu.

Šta bi ozbiljno istraživanje radnog veka u Srbiji moralo da pokaže?

Da bi se pouzdano odgovorilo na pitanje da li građani rade sve duže, a žive sve teže, potrebno je povezati nekoliko skupova podataka.

To su prosečna starost novih korisnika penzija, ostvareni staž osiguranja, stopa zaposlenosti starijih radnika, trajanje nezaposlenosti, podaci o povredama i profesionalnim oboljenjima, očekivano trajanje života i visina penzija u odnosu na troškove života.

Posebno bi bilo korisno uporediti položaj različitih zanimanja, obrazovnih grupa i generacija.

Bez takvih poređenja nije opravdano tvrditi da se položaj svih radnika pogoršava ili poboljšava na isti način.

Radni vek nije samo broj godina

Za nekoga je penzija dugo očekivani odmor. Za drugoga predstavlja neizvesnost zbog budućih primanja. Za trećeg je odlazak iz radnog odnosa povezan sa gubitkom svakodnevnih kontakata i promenom životnih navika.

Zajedničko im je da decenije rada ostavljaju posledice koje se ne mogu izmeriti samo brojem godina staža.

Zato pitanje koliko dugo treba raditi nije samo pravno ili ekonomsko pitanje.

Ono je povezano sa zdravljem, porodičnim životom, uslovima rada i mogućnošću da čovek nakon završetka profesionalne karijere nastavi da živi dostojanstveno.

Društvo koje raspravlja o produžavanju radnog veka mora istovremeno da postavi i pitanje kakav život građane očekuje tokom tih dodatnih godina rada, ali i nakon poslednjeg radnog dana.

Izvori i literatura

  1. Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje – Starosna i prevremena starosna penzija.
  2. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srbije – Zakonski tekst.
  3. Nacionalna služba za zapošljavanje – Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti.
  4. Zavod za socijalno osiguranje – Penzijsko i invalidsko osiguranje nezaposlenih.
  5. Portal 021, 10. novembar 2026 – Novi uslovi za starosnu penziju od 2027. godine.