Preskoči na sadržaj
17. November 2026.
Rubrika

Najnoviji sadržaj iz ove rubrike.

Đurđic – praznik Svetog Georgija

Đurđic, praznik posvećen Svetom velikomučeniku Georgiju, obeležava se 16. novembra po gregorijanskom, odnosno 3. novembra po julijanskom kalendaru. U srpskom narodu ovaj dan zauzima posebno mesto, ne samo kao jedna od rasprostranjenih krsnih slava već i kao praznik za koji su vezana brojna narodna verovanja, običaji i predstave o dolasku zime.

Za razliku od Đurđevdana, koji se proslavlja 6. maja i simbolično označava buđenje prirode, Đurđic pripada jesenjem delu godine, kada se završavaju poljski radovi, domaćinstva pripremaju za zimu, a u narodnoj tradiciji počinje razdoblje povezano sa zaštitom kuće, porodice i stoke.

U crkvenom kalendaru praznik nosi naziv Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija, a posvećen je uspomeni na prenos njegovih moštiju i osvećenje hrama u Lidi Palestinskoj.

Istorija praznika Đurđic

Poreklo Đurđica vezuje se za događaje iz prve polovine IV veka, kada je hrišćanstvo, posle dugotrajnog progona u Rimskom carstvu, počelo da dobija slobodu javnog ispovedanja.

Prema crkvenom predanju, Sveti Georgije je pred smrt zatražio da njegovo telo bude preneto u Palestinu, odakle je poticala njegova majka. Njegova želja je ispunjena, a mošti su položene u Lidi, današnjem Lodu u Izraelu.

U vreme vladavine cara Konstantina Velikog (306–337), u Lidi je, prema crkvenoj tradiciji, podignut hram posvećen Svetom Georgiju. Osvećenje hrama i polaganje njegovih moštiju postali su osnova praznika koji se obeležava 3. novembra po starom kalendaru.

Jerusalimska patrijaršija povezuje podizanje svetilišta i sa Svetom caricom Jelenom, majkom cara Konstantina. Crkva Svetog Georgija u Lidi tokom kasnijih vekova više puta je stradala i obnavljana, a njena istorija svedoči o dugotrajnom poštovanju ovog svetitelja.

Današnji Đurđic zato nije praznik njegovog mučeništva, već sećanje na prenos moštiju i osvećenje hrama. Greek Orthodox Archdiocese of America+2

Život Svetog Georgija

Sveti Georgije, u srpskom narodu poznat i kao Sveti Đorđe, jedan je od najpoštovanijih hrišćanskih velikomučenika.

Prema hrišćanskom žitiju, rođen je u drugoj polovini III veka, u hrišćanskoj porodici povezanoj sa Kapadokijom i Palestinom. Njegov otac, prema predanju, takođe je stradao zbog hrišćanske vere, dok se majka sa sinom nastanila na svom imanju u Palestini.

Georgije je stupio u rimsku vojsku i zahvaljujući hrabrosti i sposobnostima napredovao u vojnoj službi. Žitija ga opisuju kao mladog oficira koji je stekao ugled u vreme cara Dioklecijana.

Sukob sa carem Dioklecijanom

Dioklecijan je vladao Rimskim carstvom od 284. do 305. godine. Tokom njegove vladavine započet je jedan od najtežih progona hrišćana, naročito od 303. godine.

Prema predanju, Georgije je javno istupio protiv progona hrišćana i odbio da se odrekne svoje vere. Iako je pripadao rimskoj vojsci, nije pristao da učestvuje u progonu svojih istomišljenika.

Usledili su hapšenje, mučenje i pokušaji da se odrekne hrišćanstva. Žitija navode da je podnosio različita mučenja, ali da je ostao nepokolebljiv.

Predanje govori i o Aleksandri, povezanoj sa carskim dvorom, koja je, zadivljena njegovom postojanošću, prihvatila hrišćanstvo. Ovi detalji pripadaju hagiografskoj tradiciji i ne mogu se svi nezavisno istorijski potvrditi.

Sveti Georgije je, prema tradicionalnoj hronologiji, pogubljen 303. godine odsecanjem glave. Njegovo stradanje obeležava se na Đurđevdan, 6. maja.

Sveti Georgije i aždaja

Jedan od najpoznatijih prikaza Svetog Georgija jeste predstava svetitelja na belom konju, sa kopljem kojim probada aždaju.

Legenda govori o gradu koji je ugrožavala strašna neman. Stanovnici su joj, prema predanju, prinosili žrtve, sve dok nije došao red na carevu kćer. Sveti Georgije se pojavio na konju, savladao aždaju i spasao devojku.

Ova priča razvijala se tokom srednjeg veka i ne predstavlja istorijski potvrđen događaj iz života svetitelja.

U hrišćanskom tumačenju aždaja simbolizuje zlo, strah i duhovno ropstvo, dok Georgijeva pobeda predstavlja trijumf vere i dobra.

Zanimljivo je da se na ikonama Sveti Georgije prikazuje na dva načina. Na jednim je ratnik koji stoji, sa kopljem, mačem ili štitom, dok je na drugim konjanik koji ubija aždaju. Oba prikaza odnose se na istog svetitelja, a ne na dva različita praznika.