Veštačka inteligencija trebalo je da bude jedna od tehnologija koje će povećati produktivnost, smanjiti troškove i dugoročno obuzdati inflaciju. Međutim, dok se očekuju njeni budući efekti, sada se pojavljuje sasvim drugačiji problem: ogroman novac koji kompanije ulažu u AI počinje da podiže cenu čipova, energije, infrastrukture i drugih komponenti.
Godinama je tehnološki napredak imao gotovo suprotan efekat. Računari, telefoni, memorija i druga elektronika postajali su sve moćniji, a istovremeno relativno jeftiniji. Veštačka inteligencija sada menja tu jednačinu.
Globalne investicije povezane sa AI mogle bi tokom 2026. godine premašiti bilion dolara, prema proceni Goldman Sachs Researcha. Samo američke kompanije koje razvijaju velike cloud i AI sisteme trebalo bi da potroše stotine milijardi dolara na infrastrukturu.
A toliki novac ne može da prođe kroz ekonomiju a da ne ostavi posledice.
Kada svi žele iste čipove
Jedan od prvih problema je tržište poluprovodnika.
AI data centrima potrebne su ogromne količine procesora, memorije i drugih komponenti. Potražnja je toliko velika da proizvođači moraju da povećavaju kapacitete, dok se istovremeno suočavaju sa ograničenjima u proizvodnji.
Nedostatak memorijskih čipova već je prepoznat kao jedno od uskih grla AI ekspanzije, sa potencijalnim posledicama po cene različitih proizvoda.
To znači da AI kompanija koja kupuje ogromne količine hardvera ne utiče samo na svoje troškove. Ona se takmiči za iste komponente koje koriste i proizvođači računara, telefona, automobila i druge elektronike.
Kada potražnja eksplodira, tržište ima vrlo jednostavan odgovor: cena raste.
Data centar nije samo gomila računara
Drugi veliki problem je energija.
Savremeni AI data centar zahteva ogromnu količinu električne energije, ne samo za procesore već i za hlađenje, mrežnu infrastrukturu i prateće sisteme.
Zbog toga kompanije grade nova postrojenja upravo tamo gde mogu da obezbede dovoljno električne energije. Problem je što elektroenergetska infrastruktura ne može da se izgradi preko noći.
U nekim područjima sa velikom koncentracijom data centara već se pojavljuje pritisak na cene električne energije. Međutim, važno je biti precizan: nije svako povećanje računa za struju posledica AI-ja. Analize pokazuju da na nacionalnom nivou veliki deo rasta cena električne energije i dalje proizlazi iz opšte inflacije i drugih faktora.
Ali lokalni efekat može biti mnogo izraženiji.
Ako nekoliko ogromnih data centara odjednom počne da troši količinu energije koju su ranije koristili čitavi gradovi ili industrijska postrojenja, neko mora da plati nove elektrane, dalekovode i proširenje mreže.
I tu se pojavljuje zanimljiva računica: AI kompanija dobija računarsku snagu, a deo troškova infrastrukture može završiti na računima drugih korisnika.
AI poskupljuje i samu izgradnju
Problem nije samo u čipovima i struji.
Za izgradnju AI data centra potrebni su građevinski materijal, transformatori, generatori, sistemi za hlađenje, kablovi, mrežna oprema i brojni specijalizovani proizvodi.
Potražnja je toliko velika da proizvođači opreme povećavaju ulaganja u sopstvene fabrike. Kompanije poput Caterpillara, Cumminsa i Eatona sve više zavise od potražnje koju stvaraju data centri.
Dakle, AI više nije samo kupac čipova.
Postao je kupac čitavog industrijskog lanca.
Od investicione groznice do inflacije
Reuters je još ranije upozoravao da AI ulaganja mogu postati jedan od novih izvora inflatornih pritisaka, posebno zbog rasta cena memorijskih čipova i energije.
Sada se ta tema ponovo nalazi u centru pažnje investitora.
Na tržištu se sve više postavlja pitanje da li ogromna ulaganja u AI mogu istovremeno da povećaju proizvodne kapacitete i da podignu potražnju toliko brzo da kratkoročno zapravo povećaju inflaciju.
To je svojevrstan ekonomski paradoks.
Kompanija potroši milijarde na AI data centar da bi bila produktivnija. Ali da bi ga izgradila, povlači radnike, građevinski materijal, čipove, energiju i kapital iz drugih delova ekonomije.
Ako svi rade isto u isto vreme, cena resursa raste.
Federalne rezerve sada imaju novi problem
Ovo je posebno važno za američku centralnu banku, Federalne rezerve.
Ako AI u narednim godinama zaista poveća produktivnost, to bi dugoročno moglo da bude pozitivno za ekonomiju i čak smanji inflaciju. Produktivnija kompanija može proizvesti više robe i usluga uz manje rada i niže troškove.
Ali kratkoročno se događa nešto sasvim drugo.
Investicije rastu. Potražnja za radnicima raste. Potražnja za energijom raste. Potražnja za opremom raste.
Predsednik Federalnih rezervi Ričmonda Tom Barkin nedavno je upravo AI investicije naveo među faktorima koji trenutno povećavaju potražnju za radom i opremom, uz upozorenje da bi dugotrajan investicioni ciklus mogao da produži inflatorne pritiske.
Još zanimljivije, tržišta obveznica već pokazuju zabrinutost zbog mogućnosti da snažan AI investicioni ciklus doprinese višim kamatama i prinosima.
Koliko AI zapravo može da podigne inflaciju?
Procene nisu potpuno iste i zavise od toga šta se računa kao AI izazvana inflacija.
Jedna aktuelna procena navodi da bi AI investicije mogle dodati oko 0,4 procentna poena američkoj inflaciji tokom 2026. godine. U toj računici ne posmatraju se samo cene računara, već i efekti ulaganja u data centre, komponente, građevinarstvo i energiju.
To nije dovoljno da se kaže kako je AI „glavni uzrok inflacije“. To bi bilo previše pojednostavljeno.
Inflacija ima mnogo uzroka: energente, carine, zarade, stanovanje, poremećaje u lancima snabdevanja i potrošnju.
Ali AI postaje novi dodatni izvor pritiska.
I to je ono što je zanimljivo.
Najveća ironija AI revolucije
Postoji još jedan efekat.
Ogromne AI kompanije i investitori ostvaruju velike dobitke na rastu tehnologije. Ako se taj rast preliva u povećanje bogatstva i potrošnje najimućnijih slojeva stanovništva, može nastati dodatni pritisak na tražnju.
Dakle, AI može uticati na inflaciju na nekoliko strana istovremeno: kroz infrastrukturu, energiju, opremu, radnu snagu, potrošnju i finansijska tržišta.
Naravno, dugoročna priča može izgledati potpuno drugačije.
Ako AI zaista dramatično poveća produktivnost, proizvodnja bi mogla da raste brže od troškova. Tada bi tehnologija mogla da postane ono što se od nje godinama očekuje – alat protiv inflacije.
Ali do tog trenutka treba izgraditi infrastrukturu.
A izgradnja košta.
AI revolucija ima račun koji neko mora da plati
Ovo je možda najvažnija promena u priči o veštačkoj inteligenciji.
Do sada se AI uglavnom posmatrao kao tehnologija koja će jednog dana smanjiti troškove rada, automatizovati poslove i povećati produktivnost.
Sada postaje jasno da postoji i druga strana.
Pre nego što AI počne da štedi novac, neko mora da potroši ogroman novac da bi ga izgradio.
A taj novac trenutno odlazi u čipove, data centre, električne mreže, energiju, građevinarstvo i radnu snagu.
Zbog toga je sasvim moguće da će 2026. ostati zapamćena kao godina u kojoj je svet počeo da shvata jednu prilično ironičnu činjenicu:
tehnologija koja bi trebalo da učini ekonomiju jeftinijom prvo je mora učiniti skupljom.
Pitanje je samo koliko dugo će ta prva faza trajati – i da li će obećani rast produktivnosti na kraju biti dovoljno velik da račun za AI revoluciju zaista počne da se isplaćuje.
Foto: Ilustracija/ pixabay


