Spasovdanska litija u Beogradu

Spasovdanska litija u Beogradu

Država: Srbija

Grad: Beograd

Spasovdanska litija u Beogradu održava svake godine u Beogradu na dan gradske slave, Vaznesenja Hristovog – Spasovdan.

Prema dogovoru ugarskog kralja Žigmunda i despota Stefana Lazarevića, koji je sklopljen krajem 1403. Beograd je postao prestonica Srpske despotovine.

Proslavu gradske krsne slave, koji se i danas praktikuje, osmislio je 1862. godine mitropolit beogradski Mihailo Jovanović.

Sve do 1930. godine Spasovdanske litije i nisu imale toliku brojnost ljudi koje su im prisustvovale. Dolaskom na mesto patrijarha Varnava se potrudio da se švati važnost obeležavanja Spasovdana i održavanja litije. Sve do Drugog svetskog rata Spasovdanske litije su uvek bile propraćene velikim brojem ljudi.

Poslednja litija održana je 1947. godine dolasku komunista na vlast u Jugoslaviji, i tom prilikom su njeni učesnici bili kamenovani od strane skojevaca, da bi ubrzo i litije bile zabranjene.

Od 1993. godine, Spasovdan se ponovo proslavlja kao gradska krsna slava Beograda, te je iste godine obnovljena i Spasovdanska litija koju je prevodio patrijarh Pavle sa svojih 79. godina.

U riznici Vaznesenjske crkve se čuva autentični slavski barjak Uprave grada Beograda iz 1938. godine koji se i danas nalazi na čelu litija.

Litija kreće iz Vaznesenjske crkve, ulicama Kneza Miloša, Kralja Milana, Terazijama, Pariskom i Ulicom kneza Sime Markovića do Saborne crkve Svetog arhangela Mihaila i Patrijaršijskog dvora, a onda preko Zelenog venca do Vaznesenjske crkve.

Od 2021. godine, litija ide od Vaznesenjske crkve ulicama Kneza Miloša i Kralja Milana, da bi preko Slavije i Bulevara oslobođenja došla na plato ispred hrama Svetog Save.

Spasovdanska litija je tradicionalno kretala u jutarnjim časovima, ali dolaskom patrijarha srpskog Porfirija od 2021. godine kreće u 19.00 časova.

„Nađoh najkrasnije mesto od davnina, preveliki grad Beograd, koji je po slučaju razrušen i zapusteo, saznah ga i posveti presvetoj Bogomateri…“ – Despot Stefan Lazarević 1403. godine.

Autor: Aleksandar od Beograda