Kako je nastala pesma „Lili Marlen“ i tekst pesme

Nemački učitelj Hans Leip tokom Prvog svetskog rata je mobilisan i onda je u tim vremenima i napisao pesmu „Lili Marlen“.

Pesma govori o ljubavi vojnika prema svojoj devojci sa kojom se sastajao pod fenjerom pred ulazom kasarne.Ime Lili Marlen je kombinacija imena tadašnje učiteljove ljubavi i njegove prijateljice, a pesma je objavljena pod imenom „Pesma mladog vojnika na straži“

Nemački kompozitor Norbert Šulce komponovao je muziku 1938.godine. Original naziv pesme je „Devojka pod fenjerima“ ali zbog pominjanje imena devojke ostala je upamćena kao „Lili Marlen“.

Nemačka verzija pesme snimljena je 1939. godine u izvedbi Lale Andersen, dok je verziju na engleskom otpevala pevačica Marlen Ditrih.

https://www.instagram.com/p/BGuenCuOReX/?tagged=lilimarlene&hl=en

Kada su Nemačke snage okupirale Beograd 1941, Radio Beograd postao je radio-stanica nemačkih okupacionih snaga pod imenom „Soldatensender Belgrad“ („Vojnički radio Beograd“). Oficir koji je upravljao stanicom je iz Beča poneo nekoliko ploča sa muzikom radi emitovanja, i među njima je bila i „Lili Marlen“ u izvedbi Lale Andersen.

Jozef Gebel,ministar za propagandu nacista, se žestoko protivio puštanju ove pesme i čak naredio da se „Lili Marlen“ ne pušta.

Nakon što je Radio Beograd prestao sa emitovanjem pesme,nemački vojnici slali su pisma da se pesma ponovo pušta.

Radio Beograd je vratio pesmu i od tada ju je emitovao svake večeri u 21:55.

Lili Marlen

Pred kasarnom
Pred glavnim ulazom,
Stajao je jedan fenjer
I stoji još pred njom
Ako se ponovo budemo videli
Kod tog fenjera ćemo stati
Kao nekad, Lili Marlen.

Naše dve senke
Izgledale su kao jedna
Po tome je svako video
Koliko se volimo
I svi ljudi neka vide
Pod svetlom kako stojimo
Kao nekad, Lili Marlen.

A u to poviče stražar
I trubač zasvira povečerje
To može koštati tri dana
„Druže, odmah dolazim“
Kažemo jedno drugom „doviđenja“
A tako sam želeo da odem sa tobom
Sa tobom, Lili Marlen.

Fenjer zna tvoj korak
I tvoj lepi hod
Svaku noć on gori
A mene je već zaboravio
I ako mi se dogodi najgore
Ko će kod fenjera stajati
Sa tobom, Lili Marlen?

Iznad ovog tihog mesta
Duboko pod zemljom
Uznose me kao u snu
Tvoje ljupke usne
I kad se zatalasa magla u ovim kasnim satima
Stajaću kod tog fenjera
Kao nekad, Lili Marlen.

Hans Lajp, 1915.

 

Ako ste propustili